Vidim da se razlikujemo puno pa verovatno zato i razmišljam na način na koji razmišljam. Ne možemo da nadjemo sredinu pa hajde da kažemo da je to stvar pojedinca i da je svako u pravu na svoj način.
Ja ne mogu da se žalim na život ovde. Niti sam rodjen u bogatoj porodici niti mi je ko išta davao u životu i sve što imam stvorio sam sam. Ja sam jedna veoma komplikovana osoba i već u srednjoj školi sam se zakleo, kada sam bio dovoljno zreo da vidim po ocu šta ustvari znači biti radnik, da nikada u životu neću raditi za platu i da ću učiniti sve što je u mojoj moći da ne budem običan radnik, živim od kredita i da budem rob ceo život. Mic po mic i eto me danas, nisam bogat niti želim biti, ne mogu da se žalim i sve mi ide na bolje a radim sve i svašta. Većina ljudi želi "normalan" prosečan život, da ima posao sa redovnom platom, da uzme stan na kredit i da ga otplaćuje, da vozi prosečna kola i da ima ženu i decu. Ja izbegavam sve što je normalno i prosečno zato neki kažu da sam po malo čudan i biram neke radikalnije poteze ali ko riskira taj i profitira kažu. Moj otac je za nas čitav život radio po inostranstvu kao fizički radnik da bi mogao da nam omogući bolji život iz istih razloga koje vi ovde danas nabrajate i ja ga zbog toga iz dna duše poštujem i volim ali poserem se na takav život gde radiš 10sati dnevno, 6 dana u sedmici a kući dolaziš jednom godišnje na 14dana. To nije život, to je robovanje. Zato ja život ne gledam na isti način što i ti i verovatno ostali ovde ali nema u tome ništa loše. Iz tog razloga je meni "bolje" da u Srbiji radim za 200€ nego da po ceo dan vozio kamione po Kanadi za 50,000$. "Bolje" je relativna stvar i zato kažem da ne možeš da pričaš o tome kao o činjenici jer nije. Ljudi se razlikujemo i svako to "bolje" tumači na svoj način. Ako je tamo plata deset puta veća to ne znači da je tamo život bolji, ne možeš život gledati kroz novac, novac je samo iluzija, fiktivna stvar kroz koju smo naučili da cenimo svet. Svako pod "bolje" smatra nešto drugo zato me nervira kad neko kaže "tamo je bolje". NIJE!
Odavde želim zato što me privlači ta suprotnost na koju možeš naleteti u Americi ali da tamo stvaram porodicu, to ne bih. Svi moji poznanici kada idu negde na odmor odu tamo u hotele da se provode, da se odmore. Ja kada negde odem, ja probam da se pomešam medju domaćine da me niko ne prepozna i da se pretvaram kao da tamo živim. Totalno suprotno iskustvo od onoga kada ideš tamo kao svaki drugi turista. Ja nikad ne idem u hotele niti ručam u restoranima, uvek iznajmim stan preko interneta i kupujem u hipermarketima kao lokalci, vozim se javnim prevozom i pravim se kao da sam i ja Francuz, Englez, Italijan...to mi omogući da tamo budem mesec dana umesto 7 i da udahnem dušu tog grada i bar malo osetim kako je biti stranac. A ni tada ne bih mogao reći da je negde bolje jer glumiti švabu mesec dana u Hamburgu nije isto kao i biti švaba. Nadam se da shvataš poentu mog posta.
A ljudi što stalno nešto kukaju nisu ni zaslužili da imaju bolje. Svi su kao jadni, nezaposlenost, male plate a svaki dan ispijaju kafe po kafićima i puše Marlboro dok moraju Rumuni da dolaze kod nas da rade jer Srbi ne žele da šljakaju za takve pare i ako su nezaposleni. A svi oni bi negde "preko grane" gde se bolje živi i gde samo njih čekaju sa džakovima para. Mrzim takve ljude. Para na ovome svetu ima dovoljno za sve, trebati se samo protegniti i uzeti ono što ti pripada.