Uključila sam se u ovu temu zato jer kad god čujem da neko planira da se vrati, naprosto osjetim dužnost da kažem: "Sačekaj, dobro razmisli, možda to nostalgija govori iz tebe, možda stvari nisu onakve kakvih se sjećaš." U prirodi čovjeka je da uvijek bude bar malo nezadovoljan, to je i dobro jer nas taj osjećaj tjera da idemo naprijed, da tražimo bolje.
A u prirodi nam je i da pamtimo samo lijepe stvari.
Nedavno sam bila u Hrvatskoj, završavala neku papirologiju. Nije daleko, Balkan je, ali drugačije je, bolje je bar mrvicu nego u BiH. Službenici su ljubazniji, poslovi se brže završavaju, gradski prijevoz je bolji - tačan, čist, nema guranja, sve je nekako bolje uštimano nego ovdje.
Onda dođem nazad u Sarajevo, za isti posao ovdje treba mi bar 7 dana (a tamo završila za dan), šalju me s jednog kraja grada na drugi, guram se u tramvaju, neko s mobitela pušta turbo folk, gledam da me ko ne izdžepari...
Geografski razlika 300 km, funkcionalno razlika k'o nebo i zemlja.
Istina, nije svugdje na Balkanu isto, ne živimo svi u istim uvjetima, evo ja konkretno govorim za BiH, ali generalno kad ja poslije 3 dana u Zagrebu doživim blaži kulturni šok, ili eto bar nezadovoljstvo svojim gradom, kad se vratim u Sarajevo, mogu zamisliti kako je nekome ko dođe iz rcm NY nakon nekoliko godina.
Kolega curlika je ovdje
http://www.zelenalutrija.com/forum/s...ead.php?t=1051 postavio šale o našim ljudima, ima o onom Bosancu što je bio u Kanadi, pa otišao na Floridu, pa se vratio u Sarajevo. Kažu da u svakoj šali ima istine.
Nadam se da neću biti pogrešno shvaćena, svako treba da uradi onako kako misli da će mu biti bolje i svako ima pravo da se izbori za svoju sreću.
I slažem se s mijanom, treba pokušati, vidjeti. Kako znati šta je iza brda, ako nikada ne pogledaš?