Citat:
Prvobitno poslao korisnik curlika
Znam ja sve to, eto 4 godine se navikavam i ne mogu se naviknuti ovde gde sam i mada smo bliski po svemu (Srbija-Bih), osecam da bih bio manji stranac u USA nego ovde gde sam. U USA je normalno recimo da si stranac jer ih ima puno, a ovde nije tako. Svi vicu: Srbija, Srbija...a kad se upoznas sa nekim onda je ono: a i ti si dosao ovamo, bolje da se vratis odakle si dosao kad zavrsis to sto radis. Od vise ljudi (starosedelaca) sam dobio takve "savete" mada je posle rata i ovamo doslo masa ljudi, pa valjda su "domaci" i kivni na nas "strance" ovde.
|
Apsolutno jeste. Meni je lakse ovde biti jedan od njih sa mojim sklj naglaskom nego sto mi je bilo otici u drugi deo Srbije nakon srednje skole. Tamo sam vecito bila neki dodjos mada sam bila samo privremeno - da zavrsim diplomske i poslediplomske u sustini. Ovde su svi potomci dodjosa (imigranata) i nekako sa setom nekad znaju da te gledaju neki kako se snalazis (sete se prica roditelja, baba, deda i sl. ). Naravno ne svi ali cesto ima takvih. Sistem je takav da lakse upadnes. Pa kad imas zelenu kartu, nakon pet godina (valjda) dobijes drzavljanstvo. A kod nas treba DEVET cini mi se.
Sestra mi zivi u Bosni, ona im je tamo Srbijanka i to ce biti dok je ziva pa sve nek promeni naglasak totalno.