Hm!
Iz mog osobnog iskustva, taj "naš" slavni "gostoljubivi-nema-ga-nigdje-na-svijetu" uz kafu i "fildžan viška" mentalitet je samo paravan da se komšiji što bolje zaviri u svaki ćošak kuće, ne bi li se u drugoj kući u mahali mogao što bolje otračati, u cilju da se što kvalitetnije brine tuđa briga.
Kod nas su svi "jarani" i "raja" kad se treba šta slaviti ili ako od tebe trebaju uslugu. Dok imaju koristi, dotle su ti "prijatelji". Da ne kažem da ti se raskomote po kući, pa misle da imaju pravo banuti nenajavljeni u svaka doba. A ako ti nekad nešto slučajno stvarno zatreba, nigdje žive duše. Po mom mišljenju, nema površnijeg od toga.
Prijateljstvo je proces zasnovan na povjerenju koji se gradi korak po korak.
Vrlo sam skeptična ako neko hoće preko noći da se sprijatelji, ne mislim na povremenu kafu na pauzi i nenametljivo druženje, nego na hodanje po kućama i iznenadno intenzivno druženje; to ja zovem "instant prijateljstvima" i nemam baš dobro mišljenje o njima.
Mislim da nije problem što kod nas svako gleda sebe, nego što usput previše zabada nos kod komšije.