Citat:
Prvobitno poslao korisnik dreadnot
Kod mene na faksu ima gomila postdokova iz Evrope, bas u mojoj laboratoriji je Grk koji je doktorirao u Nemackoj, pre neki dan sam upoznao doktoricu is Splita, neki nasi prijatelji koje smo ovde upoznali su i dosli tako sto je on dosao kao doktor, krenuo u naucni rad, pa se prebacio na specijalizaciju i sada je anesteziolog. Medical College of Wisconsin je ogroman, vazda imaju otvorene konkurse za razne pozicije.
Kao sto sam rekao, svakako treba probati, kome odgovara sistem, mentalitet i sve drugo sto je razlicito od Balkana nece zazaliti sto se upustio u avanturu. Posebno za one sa decom - kakvu buducnost, kakvo skolovanje, kakav sistem vrednosti u kome ce da raste i postane covek zelite za svoje dete? Meni je zao sto moj sin nece znati sve nase narodne price i junacke pesme koje sam ja ucio, sto nece rasti uz decje pesme Kolibrija, Branka Kockice, Dragana Lakovica i sl. (mada ih sve zna i prilicno redovno ih preslusavamo), kao i sto nece razviti isti smek za beogradske fazone, pa mu neki filmovi koje smo mi voleli verovatno nece biti tako dobri ili smesni, sto ce mu kompletni kulturnio bekgraund biti amerikaniziran, ali se onda zapitam - pa sta? Da li se od toga zivi? Koliko sentimentalnosti prosecan Balkanac unosi u sopstveno razmisljanje i vrednovanje sebe, svog zivota i buducnosti? Dok nisam poceo malo da putujem po Evropi zahvaljujuci poslu u Srbiji, jos uvek sam verovao u price da smo mi nesto znacajno na svetskoj mapi, da imamo ne znam kakvu istoriju, pa nasi manastiri, prirodne lepote i sl. Kada sam malo video cega sve ima u belom svetu, a pri tome sam tek zagrebao povrsinu, sta su sve ljudi stvorili i kakvih lepota ima svuda okolo, mislim da sam se prilicno otreznio i otresao deo te lokalne prasine. To je dobar nacin da se pobedi nostalgija, koja je neizostavna, i da se krene dalje.
Posto sam se preterano bacio u filozofiranje, bolje da stanem na vreme. Jos samo jedna opaska - nisam ja legenda, legende uglavnom zive u secanjima drugih, a ja bih jos da potrajem :-)))
p.s. za pp mislim da treba da imas vise od 30 postova, barem je tako bilo ranije...
|
Slazem se sa svim. Nekad se opustim pa pomislim sto bi ovi rekli "sky is the limit" sto se tice ambicija, ali kad god se cujem sa kolegama koje su ostale na mom faksu na kom sam isto kao ti radila 5 godina kao asistent, vratim se u realnost i pomislim, daj bre sta si se utripovala pa super je sve (upravo sam predala dva projekta za NSF - jedan kao PI drugi kao CoPI) a ni zelenu kartu nemam. Znaci ovde imam mogucnost da moja malenkost bude vodja projekta od njihovog Ministarstva za nauku. U Srbiji posto je tamo hijearhijski sitem, ko je stariji ko je boranija, to bi mi se moglo desiti (ako i tad) u 50 i nekoj. Trebala bi da budem podobro sede glave da se za tako nesto usudim ako me i puste.
A sto se Kockice tice, mislim da je to zal za mladost nas "X generation-ovaca". Mislim da ce klinci iz Srbije pre da bleje u Pepa Prase, kad malo porastu u Pink, Farmu, Survajver-e i slicne gluposti a oko sebe da zive u svetu gde mafija i muvatori dobro prolaze... Nazalost mnogo stvari kod nas se promenilo i preuzelo iz najtrulijeg robovlasnistva (ono kad ljudi rade bez plate mesecima, i kad im gazde govore da su lako zamenljivi i sl). Onaj generalan osecaj uzaludnosti i neadekvatnosti, koji te cini stresogenim i mizernim...
Moja je mene pre par dana pocela da zove "mommy" a do pre par dana sam bila "mama". Jos je kuci, ne ide u obdaniste, sa tatom je po ceo dan. Videcemo kako ce se stvari odvijati kad porastu...