Ja bih pre rekla da je apsolutno bolje ovde upisati poslediplomske a ne dodiplomske studije. Dodiplomske su skupe a za poslediplomske se mogu dobiti stipendije, dovoljne za krov nad glavom i hranu na stolu obicno.
A sto se tice posledipomskih studija u Evropi, one ne znace ulazak u tu zemlju, masa njih koje vidim da su pozavrsavali neke master studije u zemljama Evropske Unije su se zaposlili u dobrim firmama ali zavrsili po kojekakvim -stanovima, daleko od Evrope. A kad zavrsis u SAD, ulazis direktno medju njihovo trziste rade i imas sansu da ostanes.
Ista stvar sa doktorima nauka iz zapadne Evrope. Znam masu Nemaca koji su mi rekli da sa svojim Nemackim doktoratom nikad ne bi mogli da nadju nikakav posao profesora predavaca jer su i kod njih sistemi selekcije kao kod nas, izaberu te da ostanes u akademiji, ako zavrsis sa strane i na svoju ruku tesko upadas medju te odabrane. Isti elitisticki princip. Znam dosta doktora nauka iz Zapadne Evrope koji se drndaju po postdokovima u SAD ne bi li negde dobili neko radno mesto: profesorsko ili u industriji. Neki se i zaposle na fakuteltetima ovde. Ovde je svaka pretraga za profesorom otvorena stvar, svi imaju podjednake sanse. Sama priroda posla je jako kompetitivna (tenure track sistem) tako da mnogi i ispadaju usput i non stop postoje novootvorena radna mesta kako za docente tako i za vanredne profesore. Mnogo je fluidnije trziste rada u odnosu na evropske institucije gde cesto vazi sistem zasticenog belog medveda. Naravno i tamo se to polako menja. A uvodjenjem Bolonjske transformacije obrazovanja u Evropi odjednom se pojavljuje ekstremni broj poslediplomskih programa, pogotovu doktorskih studija. A buducnost ce pokazati sta ce biti sa tolikim brojem novih doktora nauka, ima li mesta za sve njih.
|