Moja iskustva sa zivotom i radom u inostranstvu su zaista minimalna a to minimalno mogu da opisem: 2010 negde u junu mesecu isao sam sa grupom u kojoj sam svirao, na 10 dana turneje u Oslu. (imali zakazanih 7 koncerata-nastupa). Dosta sam ljudi upoznao tamo, sto nasih sto stranaca tj. norvezana mada ih je bilo sa svih strana. Kako ljudi opusteno pricaju, kako imaju blagi osmeh na usnama, kako pricaju o tome gde ce putovati, sta ce kupiti ili na cega ce potrositi pare...APSOLUTNO NIKO NIJE KUKAO! Doduse, soj ljudi sa kojima sam bio su uglavnom umetnici, bilo da su muzicari ili slikari ali i pored toga je bilo sveta koji su u drugim vodama. Npr. jedan poznanik od nekog lika iz ambasade, doteran - rekao bih da radi u nekoj kancelariji je...komunalac! I kao komunalac kaze da ima 4000 eura (citaj cetiri hiljade eura) platu. Ne znam ni da li sad da mu verujem ali su to posle i drugi potvrdili rekavsi kako su to jedne od manjih plata u Oslu! Pa zamislite ljudi onda kakav je osecaj kad ne moras najosnovnije stvari smisljati kako da kupis, kako da platis ili sl. Gde je donja granica bede? I sta je?
__________________
10.10.2012. Prijavljen 1. put sa suprugom i kcerkom za DV-14
|