Citat:
Prvobitno poslao korisnik loreley
Vuxanne, a za upis na master ili Phd bi ipak morala da se radi nostrifikacija? Ili ipak ne?
|
Ne. Ja je nisam radila. Ozbiljni univerziteti koji imaju dosta stranih studenata imaju pristup bazama u kojima mogu da provere sami. Dolaze ovde ljudi sa svih strana sveta i danas se to proverava u nekim onlajn sistemima koji je gde i kakav univerzitet (ne znam jesu li im vise, visoke, najvise kako ih sve vec zovu skole u sistemu).
A te definicije nostrifikacije i ekvivalencije su pojmovi i definicije sa nasih prostora.
Ako se prebacujes ovde pre zavrsteka studija ti si "transfer student", a kad ti se gleda transfer transcripts radi se "evaluation". I onda ako im dostavljeni silabusi zadovolje kriterijume dobiju se krediti tj. "credits". U princpitu bude 3 h nedeljno nastave u roku od petnaest nedelja 3 kredita. Sto nije isto kod nas kad npr. imas 4 predavanja i 4 h vezbi. Nije ih briga sto imas 8 h nedeljno nastave tog predmeta, prebacice ga u koliko oni imaju. AKo imas vise ok, ako imas manje nece ga priznati.
A kad se prijavljujes na poslediplomske, opet to zovu "minimum requirements" i kaze se "satisfied" ili "does not meet requirement".
A taj termin nostrifikacija je lokalnog karaktera i verovatno u Evropi postoji taj fenomen, pecat i potpis. Ovde ako neko zavrsi bilo koji fakultet, svaki poslodavac moze da trazi da mu se dostave oficijalni transkripti (izvod polozenih ispita = transcripts). A to se radi tako sto student zovne fakultet ili se loguje u njihov onlajn sistem (studentska sluzba - registrar) i naruci da se spisak polozenih ispita dostavi poslodavcu. Nema pecata, potpisa, jurenja tetkica po salterima...