Moj sin je sada u Americi na sp.vizi,radi i igra turnire.Dok je studirao, a bogami i sada,redovno ga je drmala kriza na tri meseca...tacno smo znali kad promeni sliku na fb. da je frka...e onda sam ja slala poruke podrške,pa na skajp(ko ga izmisli svaka mu cast)pa ga je i sestra bodrila i tako dok ne prodje.Cudana je ta nostalgija, a on baš i nije zavičajan...elem i tada je imao bolji i komforniji smeštaj nego sto ima kod kuće a i bolji i komforniji zivot, a o mogucnosti zarade da ne pricam...pa opet bi ga periodično ščepalo...msm da je rešenje u tome da ne treba biti sam nipošto, udvoje je sve lakše...
|