Ja sam prvi put ispunila aplikaciju (za mene i dečka, sadašnjeg muža) iz čiste dosade..i stavila da smo oboje "married"
..zaboravila na to..otišla u inostranstvo na nastavak studija..i onda mi je dečko javio da je dobio veliku bijelu kovertu iz Kentakija, u maju... ne znam kako je njemu bilo...meni je bilo smiješno, nekako imali smo u planu (petogodišnjem) odlazak iz BiH ali ne tako - na vrat na nos...da se vjenčavamo nabrzinu...ili lažiramo papire o vjenčanju (svašta nam je padalo na pamet) i onda smo odlučili da nećemo poduzeti apsolutno ništa po tom pitanju..ja sam ostala vani - završavala školu, a on je radio ovdje
..
Kad sam se vratila, taman je bio rok za ponovno prijavljivanje, i ja sam opet uredno popunila aplikaciju za nas oboje...iste slike, isto sve, samo bračni status - single ovaj put...
Nekad krajem aprila, tada već muž se počeo migoljiti i nespavati noću - hajde da ispunimo one formulare od prošle godine i da šaljemo... bukvalno sam ga morala ubjeđivati da sačeka još malo... da nije tolika frka... za svaki slučaj on je već bio popunio sve (govorim o papirima za DV 2008) i spremao se da pošalje... kad 21. maja 2008. u sandučiću opet ni manje ni više - bijela koverta iz Kentakija DV 2009 i opet njegovo ime...
E to je bio potpuno drugi osjećaj..euforija, nada, strah...all in one..S tom razlikom što smo ovaj put bili 98% sigurni da hoćemo da idemo do kraja, i evo polako završavamo ovu fazu života...