[stizeljeto]

Pozdrav Stefice! Pa evo s poslom je sve super. Prva placa je stigla nakon dva tjedna rada, sada ocekujemo krajem mjeseca da dode i drugi pay stub. Polako je prosao i taj probni mjesec, tako da mislim da ce uskoro biti i sastanak sa glavnima na poslu da vidimo dali ce muza uzeti za stalno. U ovih mjesec dana su stigla jos dva odgovora iz organizacija gdje je muz aplicirao i obadva su bila negativna. Svi redom naglasavaju kako ima puno aplikanata, na stotinjak i da on nije medu uskim krugom za intervju.

TAko da smo jos sretniji sto je ovaj posao dosao u tako jedno tesko ekonomsko vrijeme i iako nije najbolje placen posao, vidimo da cemo se moci nekako provuci i sa tim.

Kao sto sam napisala vec, obisli smo nekoliko drugih stanova koji su blize poslu, medutim nista nije povoljnije od ovog gdje smo sada. Nije ni tako lose, muz vozi u jednom smjeru do posla dvadesetak minuta. Ja sam sa malenim doma, dobila sam i ja vozacku, pa koristim kad muz ne vozi da se i ja provozam po gradu. Sad kad je sve toplije vani planiramo obici mnoge turisticke atrakcije ovdje u gradu. Pstoji dio grada gdje ljudi jos uvijek zive poput amisa. To je naravno namjerno, kako bi ljudi vijeli kako se zivjelo prije od svog rada, oni obraduju zemlju, sami si peku kruh svaki dan, ne koriste struju i slicno. To je jedan posjed i ljudi posjecuju taj mali grad unutar grada i jako je zanimljivo. Ima jos puno stvari koje zelimo pogledati ali cemo ih vjerojatno rasporediti jednom mjesecno jer su te turisticke atrakcije dosta skupe.

Meni je osobno malo dosadno doma po cijeli dan dok se muz ne vrati oko pet. Vec sam pocela kuhati vecere a ne ruckove i planirati da to sto kuham ostane i za sutra da muz nosi na posao, da si ne kupuje junk food. To je nesto novo na sto se treba naviknuti. Imamo lijepo igraliste za djecu u sklopu apartmana tako da svaki lijep dan iskoristimo za to. Ovdje mi zivi prijateljica iz Hrvatske, radi njih smo i dosli tu, da nam pomognu da se snademo, ali tako da se i nas dvije redovno druzimo sa nasom djecicom, dok muzevi rade. Odd amera je malo teze naci prijatelje, imamo vec jedan bracni par koji nam je super, s njima se posjecujemo. To je nesto sto nam najvise fali, jer smo navikli da imamo goste ili idemo u goste svakih par dana dok smo zivjeli u Makedoniji. Preko skype'a smo u kontaktku svakodnevno sa nasim roditeljima, svakih par dana sa starom ekipom, ali naravno jos uvijek osjecamo prazninu jer se nemozemo druziti u zivo.
Pozdrav i sretno na intervjuu 20.3. Pozdrav!