[stizeljeto]

hahahah, pa znas da vec mislim o tome. Ali odlucili smo za pocetak da budem doma jer imamo klinca od dve godine koji se ne moze od mene odvojiti ni pet sekundi. Udri u plac kao da sam ga zauvijek ostavila samog na milost i nemilost. To je normalna faza, zove se seperation anxiety kod djece i ko za napast njega je sad uhvatilo. Mislim da je prerano da ga sad jos traumatiziram sa odvikavanjem od takvog ponasanja (ameri imaju korake za sve) jer se to ne radi uslijed ovakve promjene kao sto je selidba koju smo mi prezivjeli.

Voljela bi raditi nesto od doma za pocetak, ali ne odbacujem potrebu da i ja radim jer vidim da mi nema druge. Moj plan je bio skroz drukcji, druga beba pa da ostanem doma sa obadvoje djece, osobno smatram da bi za njih to bilo najbolje, a ne neki vrtic. Ni ja sama nemogu zamislit da sam odvojena od njih 8 sati na dan i da tako malu djecu ostavljam negdje drugdje. Ali nasi planovi su sada promijenjeni jer nemamo sredeno zdravstveno tako da trudnoca ne dolazi u obzir za sada.

Al to sto kazes za dosadu ima lijeka, ali kad zaskripi financijski onda mi nece biti druge nego da i ja zasucem rukave