[stizeljeto]

Bibi, dobar ti je savjet i sigurno cu zamoliti ko god mi cuva malenoga da obrati paznju na znakove tjeskobe i pomogne mu kroz igru i skretanje paznje da prevazide svoje strahove od odvajanja. Ostavili smo ga do sada samo taj jedan put, ali evo sutra cemo morat ponovo, ali ostat cu duze s njim na pocetku, pa otici i vratiti se za ne vise od pola sata da vidim kako mu ide.

A sto se tice prezivljavanja sa jednom placom stvarno je tesko. Mi uspijevamo nekako sada jer smo platili stan unaprijed tri mjeseca i ne osjecamo kiriju na svom budetu. Medutim vec od aprila cemo poceti redovno svaki mjesec placati stanarinu i mislim da cemo morati stegnut kais. Za nas nije bilo pitanja o tome da idemo odvojeno, npr. muz prvi pa ja s malim. Prvo ja se nebi snasla sama sa dva presjedanja, prvi put avionom na tako dugo putovanje, kad se sjetim Frankfurta strah me hvata, mislim da bi se sama izgubila, da ne bi znala na pravi terminal. A drugo, nismo se stvarno nadali da ce biti toliko tesko naci posao i da ce trebati dva mjeseca da te itko uopce pozovoe na intervju. Da smo to znali, mozda bi se i odlucili razdvojiti za pocetak. Mozda je to jedna od opcija za one parove s djecom koji se ove godine planiraju seliti. No neka vam je svima sa srecom, da nadete posao kao nasi Xeg i Sunshine jer najbolje je da se obitelj ne razdvaja ako je to ikako moguce.