View Single Post
  #105  
Staro 11.03.2009, 17:13
stizeljeto's Avatar
stizeljeto stizeljeto je offline
Stari vuk
 
Datum prijave: 05.05.2008
Poruke: 387
Nepromenjeno

V777 nadam se da te prosla prehlada. Super su ti natuknice o Medicare/u i neka razmisljanja o zivotu u Americi. Dobro je cuti neke primjere iz zivota amerikanaca i kako ide njihov put od skole do kuce, pa do starackog doma. Mi smo se ovdje sprijateljili sa nekoliko bracnih parova. Jedan od njih je stariji bracni par koji ima cetvero djece. Zena dolazi iz velike obitelji od sedmero djece, svako od njih po razlicitim drzavama, svako sa svoiim zivotnim aktivnostima, interesima, neko razveden, vecina u sretnim brakovima, neki iznimno bogati, neki prosjecni. Ta zena ima jednu sestru koja je jaka financijski i ta obitelj vrlo cesto financijski pomaze svoje siblings kada je to potrebno. Ta zena koju poznajem jos uvijek ima majku, koja je u 90 godini. Ta baka je uvijek bila snazna osoba, a i trebas biti sposoban da odgojis uspjesno toliko djece, i da ih odgojis tako da te jednog dana vole i postuje toliko da te smatraju svojim ''problemom'' kad ostaris. Ta baka je sada dosta krhkog zdravlja, ali vrlo bistra u glavi, bila je presretna kad smo dolazili na veceru sa nasim Danielom, iako sama ima ko zna kolko praunuka. Ona zivi dio godine ovdje u coloradu jer je Colorado prije zbog svog geografskog polozaja, zbog planina i ciste vode, te fantasticne klime mjesto gdje su se mnogi ljudi dolazili rehabilitirati. Onda po zimi odlazi u Floridu kod druge kceri, pa onda u Indianu od kud ona jest. Ta kceer u Indiani je renovirala kucu kako bi baka bila sigurnija u kupaonici i gdje god je potrebno da se lakse krece. Ja sam bila zapanjena takvom dinamikom odnosa u tom domu. Tu zenu kod koje smo bili redovno zovu unuci, jedna unuka se udaje i baku trazi da s njom ide izabrati vjencanicu. To pokazuje da su u toj obitelj odnosi bili vrlo zdravi i da se djecu odgajalo na nacin da se postuju roditelji i praroditelji, te da se odnosi ne prekidaju nakon odredenog vremena gdje svako krece za svojim zivotom. To je samo jedna obitelj koju sam upoznala i doslovno sam bila ''blown away'' jer nisam to ocekivala. U svakom sllucaju, to nam pokazuje da postoje obitelji koje su povezane i bliske, odnosi koji se mogu i pod ovim uvjetima odrzavati zdravima.

Drugi par je s muzevog posla, mladi bracni par, ona je Kanadanka a muz Amerikanac. Oni kazu da su Kanadani totalno razliciti od Amera. Kanadanka kaze da su Ameri vise ''driven'', znaci stalno motivirani na uspjeh, vrlo fokusirani na ono sto zele i da im je posao vrlo cesto prioritet nad obitelji i nad prijateljima. Ona kaze da su Kanadani vise opusteni i imaju drukciju dinamiku odnosa. Taj par je isto fantastican, ostali su nam na rucku vise od tri sata, to je bio njihov prvi posjet, a cinilo se ko da se znamo godinama. Veselim se kad krenem na onu MOPS grupu (MOthers of preeschoolers) jer cu tamo cuti iz prve ruke kakav je zivot majki sa djecom, dali rade, gdje ih salju u vrtic i slicno.

Zanimljivo mi je bilo citati o tim obiteljima sa djecom, kako ih nose u day care i to. Vjerojatno je lakse kad su djca mala da odma odlucis to je to, nosim ga u day care i koncentriras se na posao. Tu sigurno igra ulogu taj americki ''driven'' mentalitet, oni imaju cilj i vecina ga ostvaruje u vrlo kratkom roku, a opet imaju obitelj i ponekad i sve druge beneficije kao i ona prva obitelj. Da napomenem taj stariji bracni par su odskolovali svoje cetvero djece, svi na nekom fakultetu, a muz je u jednom periodu radio tri posla da to sve otplati. Danas financijski savjetnici savjetuju da se djeca sama skoluju, tj. da roditelji ne zaglavljuju i stavljaju svoje zivote i potrebe (kao npr. savings za penziju) na ''hold'' radi fakulteta svoje djece, te da ne ulaze u dugove ili gube kuce radi toga. Oni savjetuju da si djeca sama dignu kredit i sama ga otplacuju kad se zaposle. Kolko god mi se onaj prvi primjer vise svida, a i sama jos osjecamo financijsku potporu svojih roditelja iako smoskoro u tridesetoj, ovdje u Americi se roditelji moraju pobrinuti za sebe kako jednog dana ne bi bili na teret svoje djece. Vrijednosti su potpuno drukcije ovdje nego tamo otkuda smo svi mi dosli.

Sto se Colorada tice i ja cesto cujem od Amera da im je Colorado jedna od najljepsih drzava. Klima je stvarno bez premca, osim sto je dosta suho pa se mucim sa raznim kremama za ruke, toliko suhe ruke nisam u zivotu imala. Treba se piti jako puno vode jer smo na visokoj nadmorskoj visini, ali sunca ima na pretek. Recimo da jedan dan u mjesecu bude oblacno, obicno kad se sprema iduci dan snijeg. Oni to zove snow storm, zapravo i kad je kisa onda im je storm i to mi je jako smjesno. ja uvijek ocekujem neku mecavu, medutim ujutro te doceka prekrasni suhi snijeg (nikako bljuzga), zapali sunce i popodne su vec suhe ceste. I ja se sjecam aerodroma u Denveru, jako je lijep, ali lijep mi je i onaj u Philadelphiji, koliko mogu pamtiti tu strku i zbrku trcanja sa aviona na avion. RAdi se na tome da Denver postane jos jaci u internacinalnom prometu sto ce nadam se poboljsati i veze s a Evropom. Meni se jako svida Colorado Springs iako nije bas najbolje urbanisticki napravljen. Osobno volim puno mogucnosti za vanjske aktivnosti, tako da se veselim i tom aspektu zivota u Coloradu. Vec imamo neke aktivnosti na umu, kao posjet tom Rancu gdje se zivot odvija radi turista kao prije nekoliko stotina godina, uzgaja se hrana, sprema u peci, postoje razni zanatlije, indijansko i kaubojsko selo i takve cool stvari. To se nalazi usred grada kraj jos jedne znamenitosti Garden of the Gods, koje su divne crvene planine, nezaobilazna turisticka atrakcija svakog ko dode u ove prostore. Stavit cu jendom slike kad skuzim kako. Ovu subotu idemo na St. Patrick's day Parade u downtownu. Tu ce pasti neke dobre slike. Inace downtown je nesto sto podsjeca na svaku nasu evropsku metropolu, sa visokim zgradama, i hodajucim ljudima Medutim sve drugo je nekoliko glavnih prometnica od vise traka, sa poslovnim prostorima ili trgovackim centrima sa svake strane i apartmantskim naseljima ili rezidentnim naseljima. Frendica i ja smo si nasle najbolji kafic, a to je Pikes Perk (kao Central Perk u Prijateljima), isti feeling, stucco zidovi sa umjetnickim slikama, fotelje i kauci, pa visoki stol sa barskim stolicama, pa mali stolovi u coskovima, fenomealna kava (sto vrsta naravno), makete aviona na stropu. Imaju i kutak za djecu sa igrackama pa se ja i frendica uvalimo na kauc do toga i zadovljno srcemo nase kave. Ljudi dolaze tamo na poslovne sastanke (casual tipa) ili studenti sa lap topovima, vjernici na molitvu ili savjetovanje. Vidi se svakakvog naroda, ali odise domacinskom atmosferom, naravno nema pusenja i za nas nepusace je to ugodan dozivljaj sam po sebi.

E sad sam ga stvarno nadrobila, stvarno bi voljela stavit neke slikice ali ne mogu skuzit kako se to radi. Mozda da mi Zana objasni, vidim da je ona stavljala nesto od LA/a.
__________________
Case Number: 5xxx
Prva koverta: sredina aprila 2008
Poslana u KCC: 9.5. 2008.
Intervju zakazan na 30.10.2008 Viza odobrena
U Americi od 3.12.2008.
Reply With Quote