Prvobitno poslao korisnik MiCemoProbati
... Do skoro sam sebi govorio, imas posao, zena ima posao, plate za sada redovne, zasto se zaliti, neko nema ni to i to je tacno, ali...
Kad realno postavis stvari,sve izgleda mnogo drugacije: imas posao koji svaki dan zbog necije slobodne volje mozes da izgubis, koliko god ga dobro radio, koliko god se trudio, zalagao. Radno vrijeme ne postoji (mislim zvanicno postoji, ali nema ne mogu da produzim, imam privatne obaveze i slicno), na kraju mjeseca plata ista, nekad cak i manja, opet cisto iz samovolje, o povisici ili adekvatnoj nagradi za prekovremeni rad ni govora. I onda se pitam gdje je ovdje sigurnost?
Zenu ucjenjuju prijevremenim povratkom sa porodiljskog ukoliko zeli da zadrzi posao, inace dugo godina radi na odredjeno vrijeme i ako je u pitanju drzavna firma, gdje je tu sigurnost?
I pored svega zaradis za ovdje neku prosjecnu platu, koja ti nije dovoljna da izguras do sledece plate. Ne dozvoljava ti da djetetu pruzis normalno djetinjstvo, jos sada dok je sasvim mala, a sta ce tek biti kako bude rasla. O nama da i ne pricam, ne pamtim kada smo negdje otisli za vikend ili ne daj Boze na neki normalan godisnji odmor.
E zbog svega toga vrijedi rizikovati, zbog bolje buducnosti svog djeteta, zbog kvalitetnijeg nacina zivota, u pogledu toga da ukoliko zelim da radim vikendom placa se, ukoliko ne zelim, niko me ne tjera, mogu da priustim porodici izlet ili jednostavno mozemo provesti vrijeme zajedno....
|