Joj, ako ovako nastavite, ovo ce biti thread za plakanje i ispuhavanje.heheheh! Citam ovo i place mi se jer, naravno, pronalazim i sebe u svim vasim komentarima. Najteze je definitivno ostaviti moje roditelje i misliti si sto ce biti jednog dana kada jedno od njih ode, a ja udaljena okeanom primim vijesti. To ce biti uzasan sok. Naravno tu je i strah od pocetka zivota tamo. Naci posao,misliti dali ce biti dovoljna placa za stan i mjesecne troskove, pa dali cemo biti prihvaceni tamo, naci prijatelje i neki network ljudi medu kojima cemo se osjecati sigurno i voljeno, sve ono sto imamo tu.
Naravno znamo svi da nas tamo ceka i puno toga lijepog i uzbudljivog i da cemo jednog dana stati na noge i bit ce nam super. Ali puno znaci da se mozemo ovdje poistovjetiti jedni s drugima i podijeliti brige i strahove.
__________________
Case Number: 5xxx
Prva koverta: sredina aprila 2008
Poslana u KCC: 9.5. 2008.
Intervju zakazan na 30.10.2008 Viza odobrena 
U Americi od 3.12.2008.
|
25.09.2008, 15:58
Similar Threads
Threaded Mode