![]() |
|
|
Lokacije u USA Teme posvećene državama, gradovima i delovima gradova u USA |
Lokacije u USA » Seattle, Washington - Moje iskustvo » Bitni linkovi | ||||
O Americi | Život u USA | Države (States) | Gradovi | Naša mesta (mapa) |
![]() |
|
Thread Tools | Display Modes |
#41
|
||||
|
||||
![]()
Prvi intervju - prvi posao
![]() Juče sam imala prvi intervju i dobila sam posao ![]() ![]() ![]() Moja potraga za poslom nije bila naročito intezivna. Do sad sam poslala oko 10-tak rezimea i odmah je upalilo. Inače, moj suprug je počeo da radi 17-tog dana od dolaska, tako da se nadam da ćemo vrlo brzo zarađivati dovoljno da možemo da počnemo da pokrivamo troškove i da nam ostane dovoljno za život. Za ovih mesec i po od kako smo ovde, naš život se preokrenuo za 360 stepeni i to ne mislim na činjenicu da sad živimo u potpuno drugačijoj zemlji, već mnogo smo veseliji, imamo gomilu planova, vreme koje imamo provodimo daleko je kvalitetnije. Zauzeti smo po čitav dan ali nema stresa, nema nervoze... Da smo bogdo došli ranije, gde bi nam sad kraj bio.
__________________
DV2011 - Ništa DV2012 - Ništa DV2013 - Pogodak 20xxx ![]() ![]() ![]() ![]() 04.04. - Intervju 29.04 - Dopuna dokumenata 10.05 - Pozeleneli skroz naskroz 04.09 - Departure day |
#42
|
||||
|
||||
![]()
E sad jedan post o našim ljudima u Seattle-u.
U Seattle-u živi oko 400 naših porodica. Nema puno novih imigranata, već je većina ovde došla pre 20-30 godina. Novodošli imigranti su ovde skoro isključivo preko radne vize, studija i GC. Oni koji su došli preko radne vize su skoro svi u Microsoft-u, tako da ko misli da ima potrebne kvalifikacije neka proba da aplicira za posao. Oni su jedna od retkih firmi koja vrlo rado zapošljava strance i spremni su da urade sve što treba kako bi njihovi zaposleni dobili radne vize što pre. Sa mojim suprugom na ESL časove ide jedan kazahstanac koji skoro ne zna reč engleskog, ali zato radi u Microsoft-u. I to radi već skoro godinu dana i više mu je glupo da ne može da se sporazumeva sa ljudima, pa je odlučio da krene na časove. Druga grupa naših ljudi radi u Boeing-u. Plate su malo niže ali su zato benefiti bolji nego u većini ostalih firmi. Nisam čula da su oni zapošljavali strance tako da ne znam da li su radi da podrže proces izdavanja radne vize. Uglavnom, tako se ljudi i druže ovde i koliko sam shvatila, jedna grupa je skoncetrisana oko Microsoft-a, druga oko Boeing-a a dobra većina odlazi redovnu u crkvu. U crkvi se redovno organizuju razna dešavanja. Prošlog vikenda se okretalo prase i jagnje, a jedan drugar je doneo gitaru tako da je bilo fenomenalno. U novembru se organizuje jesenja zabava, koliko sam čula dolazi jedan KUD, biće hrane i pića, muzike.... Dalje, slavi se redom, njihov Christmas, pa Nova Godina, pa Božić, pa pravoslavna Nova Godina. Inače zabava za Novu Godinu se organizuje u Microsoft-u i svi kažu da to bude jedna od boljih zabava tokom godine. Dalje više nisam ni pitala, treba i ovo ispratiti. Da li zato što nas je malo ili iz ko zna kog razloga, svi su presrećni da mogu da pomognu. Ovakvo gostoprimstvo nisam mogla ni u snu da zamislim, niti da će nas tako lepo prihvatiti. Za ovo kratko vreme koliko smo ovde stekli smo skoro više prijatelja nego što smo imali u Beogradu. Nama je već pun planner za sledeća dva vikenda, koga da posetimo, ko će nama doći, gde da idemo... Danas smo u jednoj velikoj prodavnici upoznali još neke naše ljude. Čuli da pričamo na našem jeziku, prišli, predstavili se, otišli svi zajedno na kafu i pozvali nas sutra da ih posetimo. Da ne bude zabune, ne druže se Srbi samo sa Srbima, već i sa svima ostalima. Svi oni imaju gomilu prijatelja Amerikanaca sa kojima se rodovno vidjaju, odlaze na njihove proslave, oni dolaze na naše. Inače su Amerikanci jako prijatni, uvek, ali uvek nasmejani, vrlo predusretljivi. Pre neki dan, kada sam išla na intervju, zaustavila sam jednog Amerikanca na parkingu, koji je krenuo kući sa posla, da ga pitam gde se tačno nalazi firma u koju sam krenula. On nije bio siguran, ali se vratio do zgrade samnom (bilo je da se pešači oko 400m), pitao ljude po zgradi na kom spratu je ta firma, ušao u lift samnom, odveo me do tog sprata, pretražio čitav sprat i kada je bio siguran da smo našli firmu, poželeo sreću i pitao da li treba da me sačeka ili mogu dalje sama. NEVEROVATNO!!! Ja se ponekad plašim da me neko ne uštine i da se probudim u našem malom stanu u Zemunu. Iskreno se nadam da se nećemo usput razočarati i da moji postovi ne počnu da liče na dnevnik onog iseljenika u Kanadu. I opet završavam, da smo bodgo došli ranije...
__________________
DV2011 - Ništa DV2012 - Ništa DV2013 - Pogodak 20xxx ![]() ![]() ![]() ![]() 04.04. - Intervju 29.04 - Dopuna dokumenata 10.05 - Pozeleneli skroz naskroz 04.09 - Departure day |
#43
|
||||
|
||||
![]()
I pošto više ne moram da šaljem aplikacije, imam vremena za još jedan post, ovaj put o samom gradu.
Seattle je smešten između Puget Sound, zaliva Tihog okeana na zapadu i jezera Washington na istoku. Sam grad nije tipičan američki i amerikanci kažu da se prilično razlikuje od ostatka Amerike. Kažu takođe da kad neko poželi promenu u životu, preseli se u Seattle. Jako se ponose Pike Marketom, koji malo podseća na naše pijace. Na početku ove ulice se nalazi jako veliki broj štandova gde se prodaju razni umetnički predmeti, ručno rađena odeća, umetničke slike, organska hrana, štandovi sa medom i proizvodima od meda, muzički instrumenti.... Tu su i štandovi sa cvećem koji izgledaju prelepo. Dalje se prodaje riba u ribarnicama i prodavci imaju neku foru da se dobacuju sa ribom. To je jako velika atrakcija i ljudi odlaze samo da uživaju u toj opuštenoj i veseloj atmosferi. Ulice oko Pike Marketa mene lično podsećaju na ulice Soluna. Svuda su male radnjice, male kafanice, sa po nekoliko stolova napolju.. Imaju neke jako zanimljive drvene tramvaje, u koje možeš da uletiš ili izletiš i dok je tramvaj u pokretu. Stanovi su jako skupi, za 1400 se može naći samo neka dvosobna rupetina. Stopa nezaposlenosti je jako mala, i na ekonomiju najviše utiče nekoliko kompanija. To su Microsoft, Boeing, Amazon, Starbucks, Nordstrom, Costco (uh na ovu kompaniju moram kasnije da se vratim). Kažu da ekonomiju Seattla drže stare industrijske kompanije i nove Internet and technology kompanije. Plate u Microsoftu i Amazonu neretko dostižu i cifre od preko 100k, tako da ko se ovde zaposli - blago njemu ![]() Sam grad je okružen planinama, tako da kada zazimi do najbližeg skijališta treba najviše 45 minuta. Priroda je prelepa, ima jako puno šuma, planine u pozadini daju neki poseban šarm. Takođe na svako mali ima neko jezero oko kojeg ljudi šetaju, voze biciklo, kanue, trče, ili se samo izvrnu na travicu i uživaju. Na severu Seattle-a se nalaze predgrađa Shoreline, Lynwood, Bothell, Kenmore, Everett. Ovi delovi su poznati kao odlična mesta za život. Takođe, školski NorhtShore district je odličan i škole su jako dobre. Sva ova mesta egzistiraju kao odvojeni gradići sa svojom upravom i svojim malim centrima oko kojih se protežu predivne ulice sa jako puno zelenila, rečicama, gomilom jezera, i onim prelepim američkim kućama. Jako se vodi računa o čistoći, i održavanju. Mene je začudilo što retko ko zaključava kuću danju, a i gomila apartmanskih naselja gde terase stanova koji se nalaze u prizemlju nisu ograđene, i svi na tim terasama drže one lepe baštenske garniture, roštilj, cveće... To je bukvalno na izvolite, šetaš se ulicom a na tri metra je nečija terasa i svi to opušteno drže bez straha da će neko ukrasti ili ući kroz terasu. Na istoku se nalzae još lepša i skupla suburbs, od kojih ću sad pomenuti samo Kirkland i Bellevue. Kirkland se nalazi na obali jezera Washington i ima prelep pogled na Seattle. Grad izleda kao letovalište sa jako puno kuća na vodi, restoranima, kafanicama, raznim radnjama. Skup je ko sam djavo. Bellevue izgleda kao u science fiction filmovima. Jug Seattla još nismo videli, a ljudi kažu da nemamo ni šta da vidimo. To se računa kao lošiji deo grada, gde su stanovi jeftiniji i gde ima dosta siromašnih i ružnih delova grada. Klima u Seattle je nešto posebno. Svi kažu kišno je a niko se ne žali, čak smo čuli nekoliko komentara kako je dosta više ovog sunca i da jedva čekaju da počne da pada. Kiša ne pada u pljuskovima već, kako kažu, oblaci se navuku, rominja i tako do maja. U jednom trenutku postane depresivno i svi jedva čekaju sunce i sve tako. Zime nisu hladne, i opet kako kažu, zima je već stigla i da će nam ovako biti do kraja, videćemo. Klima je vrlo specifična i to zbog okeana i planina na zapadu. Planine zaustavljaju svu vlažnost i zato ima toliko kiše. Posle planina, leti prži sunce i bukvalno sve izgori a zimi temperature jako nisko padaju i ima puno snega. Neverovatno je što se sve to dešava u stotinjak kilometara. Kao kad bi Beograd i Novi Sad imali potpuno različitu klimu. Kao što sam već pomenula (nekoliko puta) ljudi su vrlo prijateljski raspoloženi i ništa od Seattle freeze. Oni čak nisu ni čuli za taj izraz. Jako im je bitno da žive zdravim životom, da vežbaju, da se hrane zdravo. Svima im je jako bitna ekologija i mnogi su volonterski angažovani. Nema skoro uopšte nagojenih ljudi (joj, čega sam se ja nagledala u Torontu - nije da omalovažavam ali moj mozak ne može da shvati da to neko sebi uradi) Eto dosta za večeras, ko šta ima da pita, neka izvoli.
__________________
DV2011 - Ništa DV2012 - Ništa DV2013 - Pogodak 20xxx ![]() ![]() ![]() ![]() 04.04. - Intervju 29.04 - Dopuna dokumenata 10.05 - Pozeleneli skroz naskroz 04.09 - Departure day |
#44
|
||||
|
||||
![]()
Neka me neko zaustavi molim vas
![]() Pre nekoliko dana smo bili u jednoj radnji na nekoj njihovoj rasprodaji i ja sam za 100 dolara pazarila sledeće: jednu jaknu jesenju za muža, jedne čizmice za stariju ćerku, 5 dukserica za muža (od kojih su neke markirane), 5 majica-tunika za mene, jedan vozić sa šinama igračka za sina od prijatelja - fenomenalan, nekoliko sitnica za kuhinju, tastaturu, kostim za stariju ćerku za Noć Veštica, policu za obuću i valjda je to sve.NEVEROVATNO. Hrana je malo skuplja ali je odlična. Još uvek ne mogu da se naviknem na one njihove kombinacije slatko - slano. U stvari u sve stavljaju šećer. Kupila sam, jednom, šunku i kad smo je probali - slatka. I tek onda sam obratila pažnju na etiketu, šunka sa medom. Voće i povrće je odličnog kvaliteta, i mislim da sam ovde jela najbolje paprike u životu. Nisu ukusne, već preukusne. Debele, sočne mmmmm. Ima puno i morske ribe, u stvari okeanske ![]() ![]()
__________________
DV2011 - Ništa DV2012 - Ništa DV2013 - Pogodak 20xxx ![]() ![]() ![]() ![]() 04.04. - Intervju 29.04 - Dopuna dokumenata 10.05 - Pozeleneli skroz naskroz 04.09 - Departure day |
#45
|
|||
|
|||
![]()
Takve postove volim. Kao da sam tamo. Bas mi je drago zbog vas. Uzivajte i nastavite sa lepim, detaljnim i korisnim postovima. Veliki pozz.
![]() |
#46
|
||||
|
||||
![]()
Bas lepo kad neko ode i u prvih mesec, dva se ovako lepo uklopi u novu sredinu. Ne mozes nista lepse da pozelis
![]() Nadam se da ce vam u zivotu ici sve bolje, ako ne moze bolje onda bar isto tako. Uzivajte!
__________________
01.05.2013. Izvucen 2014EU00008xxx 21.05.2013. Poslati papiri u Kentucky 28.05.2013. Stigli papiri u Kentucky 13.09.2013. Zakazan intervju 13.11.2013. Obavljen lekarski pregled 21.11.2013. Intervju uspesno zavrsen Od 12/13/2013 u USA |
#47
|
||||
|
||||
![]()
@ Zvercica
Baš mi je drago da su vam utisci tako dobri I pozitivni! Sve najbolje vam želim! Reci mi samo šta ste po zanimanju ti I muž? On je iz IT sektora ako dobro kapiram?
__________________
DV 2014 – Case Number 46xxx - nismo stigli na red... |
#48
|
||||
|
||||
![]()
E ovdje si me nasmijala do suza...
![]() ![]() Ali opet me iznova oduševljavaš pozitivnim stavom i ovakvim postovima. Sve čestitke za prvi posao, bitno da se stvari kotrljaju i da stičeš American experience. "From small beginnings come great things"... jel'da ![]() ![]()
__________________
2014EU00003xxx 22.10.2012. prijava za DV-2014 01.05.2013. izvučeni ![]() 21.05.2013. poslali kovertu u Kentucky 29.05.2013. koverta stigla u Kentucky 08.11.2013. Intervju - vize odobrene ![]() 31.03.2014. Landed in Chicago |
#49
|
|||
|
|||
![]()
I mene su odusevile ove jednostavne price. Nemojte samo zaboraviti da su cini mi se sa 20 hiljada ovi ljudi otisli. U tom slucaju je novac presudan za mnoge stvari i dobar start.
|
#50
|
|||
|
|||
![]()
Slazem se da treba poneti love. ipak kada sam citao one pvre postove kad deca placu, oni u praznom stanu nije mi bilo svejedno a kamoli njima. Svaka cast i napred, dajete i nama dodatnu energiju.
|
![]() |
|
|
![]() |
||||
Tema | Pokretač teme | Forum | Odgovori | Poslednja poruka |
NJ-NYC- moje (ne)iskustvo | free | Lokacije u USA | 36 | 06.11.2014 10:44 |
Moje iskustvo sa USA | Emir87 | Stare teme | 2 | 29.12.2010 02:46 |
Moje iskustvo sa kupovinom automobila (2/2) | emigracija | Vodič za nove emigrante u USA | 0 | 07.08.2007 15:51 |
Moje iskustvo sa kupovinom automobila (1/2) | emigracija | Vodič za nove emigrante u USA | 0 | 07.08.2007 15:09 |
Moje iskustvo sa bankama koje posluju samo preko interneta | emigracija | Vodič za nove emigrante u USA | 0 | 07.06.2007 19:44 |
![]() |