otici li ne :)

[ASSI]

Prvobitno poslao korisnik MiCemoProbati

... Do skoro sam sebi govorio, imas posao, zena ima posao, plate za sada redovne, zasto se zaliti, neko nema ni to i to je tacno, ali...
Kad realno postavis stvari,sve izgleda mnogo drugacije: imas posao koji svaki dan zbog necije slobodne volje mozes da izgubis, koliko god ga dobro radio, koliko god se trudio, zalagao. Radno vrijeme ne postoji (mislim zvanicno postoji, ali nema ne mogu da produzim, imam privatne obaveze i slicno), na kraju mjeseca plata ista, nekad cak i manja, opet cisto iz samovolje, o povisici ili adekvatnoj nagradi za prekovremeni rad ni govora. I onda se pitam gdje je ovdje sigurnost?
Zenu ucjenjuju prijevremenim povratkom sa porodiljskog ukoliko zeli da zadrzi posao, inace dugo godina radi na odredjeno vrijeme i ako je u pitanju drzavna firma, gdje je tu sigurnost?
I pored svega zaradis za ovdje neku prosjecnu platu, koja ti nije dovoljna da izguras do sledece plate. Ne dozvoljava ti da djetetu pruzis normalno djetinjstvo, jos sada dok je sasvim mala, a sta ce tek biti kako bude rasla. O nama da i ne pricam, ne pamtim kada smo negdje otisli za vikend ili ne daj Boze na neki normalan godisnji odmor.
E zbog svega toga vrijedi rizikovati, zbog bolje buducnosti svog djeteta, zbog kvalitetnijeg nacina zivota, u pogledu toga da ukoliko zelim da radim vikendom placa se, ukoliko ne zelim, niko me ne tjera, mogu da priustim porodici izlet ili jednostavno mozemo provesti vrijeme zajedno....

Brate mili, ako se desi da nas izvuku pokrenucu svoj blog povodom odlaska u USA, a ovaj tvoj citat ima da drzim ispod naslova za vjek i vjekova.

[dinna3008]

Prvobitno poslao korisnik ASSI

I ja sam planirao ako me izvuku da odletim sam, a zena sa decom da dodje bar dva-tri meseca posle mene.

Mi smo krenuli svi zajedno, rizikovali i uspjeli, muž, dvoje male djece i ja. Jedino nam je pas ostao kod kuće, sad ganjamo da i njega dovedemo jer djeca stalno pitaju za njega i nedostaje nam

[curlika]

Moja iskustva sa zivotom i radom u inostranstvu su zaista minimalna a to minimalno mogu da opisem: 2010 negde u junu mesecu isao sam sa grupom u kojoj sam svirao, na 10 dana turneje u Oslu. (imali zakazanih 7 koncerata-nastupa). Dosta sam ljudi upoznao tamo, sto nasih sto stranaca tj. norvezana mada ih je bilo sa svih strana. Kako ljudi opusteno pricaju, kako imaju blagi osmeh na usnama, kako pricaju o tome gde ce putovati, sta ce kupiti ili na cega ce potrositi pare...APSOLUTNO NIKO NIJE KUKAO! Doduse, soj ljudi sa kojima sam bio su uglavnom umetnici, bilo da su muzicari ili slikari ali i pored toga je bilo sveta koji su u drugim vodama. Npr. jedan poznanik od nekog lika iz ambasade, doteran - rekao bih da radi u nekoj kancelariji je...komunalac! I kao komunalac kaze da ima 4000 eura (citaj cetiri hiljade eura) platu. Ne znam ni da li sad da mu verujem ali su to posle i drugi potvrdili rekavsi kako su to jedne od manjih plata u Oslu! Pa zamislite ljudi onda kakav je osecaj kad ne moras najosnovnije stvari smisljati kako da kupis, kako da platis ili sl. Gde je donja granica bede? I sta je?

[MiCemoProbati]

Prvobitno poslao korisnik ASSI

Brate mili, ako se desi da nas izvuku pokrenucu svoj blog povodom odlaska u USA, a ovaj tvoj citat ima da drzim ispod naslova za vjek i vjekova.

@ASSI
Ja bih bio srecan kad bi nas se sto manje pronaslo u ovome sto sam napisao, ali surova realnost je drugacija, i na zalost mnogo je onih koji ce se pronaci, a i mnogo onih kojima je jos i gore. Tako da samo glavu gore i hrabro naprijed. A za blog te drzim za rijec

[ASSI]

Prvobitno poslao korisnik dinna3008

Mi smo krenuli svi zajedno, rizikovali i uspjeli, muž, dvoje male djece i ja. Jedino nam je pas ostao kod kuće, sad ganjamo da i njega dovedemo jer djeca stalno pitaju za njega i nedostaje nam

Jeste imali kod koga biti ili ste krenuli bez igde ikoga? Malo mi je nezgodno svi cetvoro odmah da dolazimo.
Ako bih isao kod nekoga bilo bi mi jako neprijatno da mu na grbacu stavim nas cetvoro, sa druge strane ako nemas nigde nikoga u USA, vuci decu u puku neizvesnost je po meni totalna ludost kad vec mogu da sacekaju u Srbiji.

[edinze]

Smijesno je pitanje otici ili ne....jer koliko god neki clanovi foruma ubjedjivali u surovu realnost Amerike,i dalje su gore. Ja ne ocekujem Holivudski zivot,vile uz more,duge setnje uz plazu sa radnim vremenom od sest sati provedenih u nekoj udobnoj fotelji otmjenog americkog ureda. Ja ocekujem da posao,kakav god on bio,jer nisam iskompleksiran i spreman sam sve raditi,budem placen pristojno,da mi isplata ne kasni mjesec ili dva,da mi poslodavac ne bjezi od uplate doprinosa,da imam radno vrijeme,a ne da moram zivjeti na poslu,zapostavljajuci porodicu za 250 eura... Zelim osnovno,a toliko znam da mogu gore ostvariti,a ne da doslovno prezivljavam iz mjeseca u mjesec,pitajuci se kako izgurati slijedeci. A to je realnost 90% Balkanaca. Zato,ako mi se pruzi sansa,trcim odavde.

[jovke]

Prvobitno poslao korisnik ASSI

Jeste imali kod koga biti ili ste krenuli bez igde ikoga? Malo mi je nezgodno svi cetvoro odmah da dolazimo.
Ako bih isao kod nekoga bilo bi mi jako neprijatno da mu na grbacu stavim nas cetvoro, sa druge strane ako nemas nigde nikoga u USA, vuci decu u puku neizvesnost je po meni totalna ludost kad vec mogu da sacekaju u Srbiji.

Nećeš ni biti u poziciji da biraš i postavljaš pravila igre oko odlaska sa ili bez porodice. Moli Boga da izvuku bilo koga iz porodice bila to i supruga, jer većina ljudi pa i većina nas sa foruma, nikad i neće dobiti vizu na lutriji. Biće ti možda po principu uzmi ili ostavi koga god izvuku, imao novac ili ne. Ko ima novac i ide, ko nema njega amerikanci i ambasada neće žaliti niti razumjeti njegove želje i mogućnosti.
Mogu ti reći da je dosta ljudi (uglavnom onih sa prvim učešćem) od prošlog Oktobra do Maja bilo aktivno na forumu u euforiji i raznim kalkulacijama kako će i s kim za pocetak, te gdje otici. Kada je došao Maj i vidjeli da to ne ide sve tako ekspres sa dobitkom na izvlačenju povukli su se u mišju rupu i nema ih sad nigdje na forumu. Imaćeš vremena da doneseš odluke oko odlaska. Prvo sačekaj izvlačenje pa pravi detaljnije planove. Do tad uči jezik, prati informacije o mogućim promjenama oko pravila i procedura na lutriji i eventualno skupljaj neki dinar ako imas od čega skupljati.

[dinna3008]

Prvobitno poslao korisnik ASSI

Jeste imali kod koga biti ili ste krenuli bez igde ikoga? Malo mi je nezgodno svi cetvoro odmah da dolazimo.
Ako bih isao kod nekoga bilo bi mi jako neprijatno da mu na grbacu stavim nas cetvoro, sa druge strane ako nemas nigde nikoga u USA, vuci decu u puku neizvesnost je po meni totalna ludost kad vec mogu da sacekaju u Srbiji.

Nismo imali nikoga u USA, osim jednog prijatelja koji je uvijek bio tu ako bi nam šta zatrebalo ali nismo bili kod njega, ja sam se tome jako protivila jer kao što kažeš ne želim da ikome budem na grbači, bili smo u hotelu prve dvije sedmice dok nismo našli stan, a znam da je ludost ali krenuli smo tako i tako je bilo jer nakon razgovora sa službenicom u ambasadi oko spajanja porodice svega toga nešto nam je bilo sumljivo, ustvari nešto ko dugo se čeka, pa moraju se predati aplikacije, pa ovo pa ono....tako da smo krenuli svi zajedno pa šta bude biće i dobro nam je ne žalimo se

[mijan]

Mozes li nam reci koliko ste placali hotel za vas cetvoro? Koliko treba jednoj porodici sa 4 clana za mesec dana u hotelu?
Da li ste hotel rezervisali i odabrali dok ste bili u Bosni ili ste tamo trazili hotel po dolasku?

[oskark]

Prvobitno poslao korisnik jovke

Mogu ti reći da je dosta ljudi (uglavnom onih sa prvim učešćem) od prošlog Oktobra do Maja bilo aktivno na forumu u euforiji i raznim kalkulacijama kako će i s kim za pocetak, te gdje otici. Kada je došao Maj i vidjeli da to ne ide sve tako ekspres sa dobitkom na izvlačenju povukli su se u mišju rupu i nema ih sad nigdje na forumu. .

Tu smo jos uvek sa istim idejama, samo sad to gledamo sa drugacije tacke gledista nego prosloe godine u ovo vre,e. prosle godine sam mucio muku gde cu za novu godinu, a sada mucim muku sto je Visa bulletin tako spor

Inace, kalkulacije uvek postoje, tj to nece ni prestati, mesto je vec odluceno...samo pare jos da kompletiramo i pecat u pasos docekamo