Colorado Springs, Colorado - početak života u USA

[xeg]

Prvobitno poslao korisnik ex-usa

sta konacno?

Konacno neko da se pohvali novim poslom

Prvobitno poslao korisnik xeg

Konacno neko da se pohvali novim poslom

a pa to svakako, ma bice posla ljudi, samo polako......sad je malo teze, ali nije nemoguce.

do tada se treba ubaciti u kako ja to volim da kazem "survival mode"....nesto slicno kao africke ribe plucasice koje kada naidje velika susa, zakopaju se u blato, i tu su u stanju da kuliraju ako treba i po nekoliko godina dok ne padne sledeca kisa.

[wrath:of:the:lich:king]

Mi smo odavno u blatu...

[steficacvek]

Stizeljeto, bas citam tvoj post na drugoj temi i vidim da ste se dosta dobro privikli do sada. Daj nam kratki update, sta se desava sa poslom, sta radite, hodate, druzite se ... Bas me zanima.
Pozdrav!

[stizeljeto]

Pozdrav Stefice! Pa evo s poslom je sve super. Prva placa je stigla nakon dva tjedna rada, sada ocekujemo krajem mjeseca da dode i drugi pay stub. Polako je prosao i taj probni mjesec, tako da mislim da ce uskoro biti i sastanak sa glavnima na poslu da vidimo dali ce muza uzeti za stalno. U ovih mjesec dana su stigla jos dva odgovora iz organizacija gdje je muz aplicirao i obadva su bila negativna. Svi redom naglasavaju kako ima puno aplikanata, na stotinjak i da on nije medu uskim krugom za intervju.

TAko da smo jos sretniji sto je ovaj posao dosao u tako jedno tesko ekonomsko vrijeme i iako nije najbolje placen posao, vidimo da cemo se moci nekako provuci i sa tim.

Kao sto sam napisala vec, obisli smo nekoliko drugih stanova koji su blize poslu, medutim nista nije povoljnije od ovog gdje smo sada. Nije ni tako lose, muz vozi u jednom smjeru do posla dvadesetak minuta. Ja sam sa malenim doma, dobila sam i ja vozacku, pa koristim kad muz ne vozi da se i ja provozam po gradu. Sad kad je sve toplije vani planiramo obici mnoge turisticke atrakcije ovdje u gradu. Pstoji dio grada gdje ljudi jos uvijek zive poput amisa. To je naravno namjerno, kako bi ljudi vijeli kako se zivjelo prije od svog rada, oni obraduju zemlju, sami si peku kruh svaki dan, ne koriste struju i slicno. To je jedan posjed i ljudi posjecuju taj mali grad unutar grada i jako je zanimljivo. Ima jos puno stvari koje zelimo pogledati ali cemo ih vjerojatno rasporediti jednom mjesecno jer su te turisticke atrakcije dosta skupe.

Meni je osobno malo dosadno doma po cijeli dan dok se muz ne vrati oko pet. Vec sam pocela kuhati vecere a ne ruckove i planirati da to sto kuham ostane i za sutra da muz nosi na posao, da si ne kupuje junk food. To je nesto novo na sto se treba naviknuti. Imamo lijepo igraliste za djecu u sklopu apartmana tako da svaki lijep dan iskoristimo za to. Ovdje mi zivi prijateljica iz Hrvatske, radi njih smo i dosli tu, da nam pomognu da se snademo, ali tako da se i nas dvije redovno druzimo sa nasom djecicom, dok muzevi rade. Odd amera je malo teze naci prijatelje, imamo vec jedan bracni par koji nam je super, s njima se posjecujemo. To je nesto sto nam najvise fali, jer smo navikli da imamo goste ili idemo u goste svakih par dana dok smo zivjeli u Makedoniji. Preko skype'a smo u kontaktku svakodnevno sa nasim roditeljima, svakih par dana sa starom ekipom, ali naravno jos uvijek osjecamo prazninu jer se nemozemo druziti u zivo.
Pozdrav i sretno na intervjuu 20.3. Pozdrav!

[dreamerns]

Prvobitno poslao korisnik stizeljeto

Meni je osobno malo dosadno doma po cijeli dan dok se muz ne vrati oko pet. Vec sam pocela kuhati vecere a ne ruckove i planirati da to sto kuham ostane i za sutra da muz nosi na posao, da si ne kupuje junk food. To je nesto novo na sto se treba naviknuti. Imamo lijepo igraliste za djecu u sklopu apartmana tako da svaki lijep dan iskoristimo za to. Ovdje mi zivi prijateljica iz Hrvatske, radi njih smo i dosli tu, da nam pomognu da se snademo, ali tako da se i nas dvije redovno druzimo sa nasom djecicom, dok muzevi rade.

Pa sta da ti kazem...zivis americki san :-)
Nego, jel nameravas mozda i ti da trazis poslove....cuo sam da posao ume da ubije prepodnevnu dosadu

[stizeljeto]

hahahah, pa znas da vec mislim o tome. Ali odlucili smo za pocetak da budem doma jer imamo klinca od dve godine koji se ne moze od mene odvojiti ni pet sekundi. Udri u plac kao da sam ga zauvijek ostavila samog na milost i nemilost. To je normalna faza, zove se seperation anxiety kod djece i ko za napast njega je sad uhvatilo. Mislim da je prerano da ga sad jos traumatiziram sa odvikavanjem od takvog ponasanja (ameri imaju korake za sve) jer se to ne radi uslijed ovakve promjene kao sto je selidba koju smo mi prezivjeli.

Voljela bi raditi nesto od doma za pocetak, ali ne odbacujem potrebu da i ja radim jer vidim da mi nema druge. Moj plan je bio skroz drukcji, druga beba pa da ostanem doma sa obadvoje djece, osobno smatram da bi za njih to bilo najbolje, a ne neki vrtic. Ni ja sama nemogu zamislit da sam odvojena od njih 8 sati na dan i da tako malu djecu ostavljam negdje drugdje. Ali nasi planovi su sada promijenjeni jer nemamo sredeno zdravstveno tako da trudnoca ne dolazi u obzir za sada.

Al to sto kazes za dosadu ima lijeka, ali kad zaskripi financijski onda mi nece biti druge nego da i ja zasucem rukave

[dreamerns]

Prvobitno poslao korisnik stizeljeto

Moj plan je bio skroz drukcji, druga beba pa da ostanem doma sa obadvoje djece, osobno smatram da bi za njih to bilo najbolje, a ne neki vrtic. Ni ja sama nemogu zamislit da sam odvojena od njih 8 sati na dan i da tako malu djecu ostavljam negdje drugdje.

Ufff...pa ne bih se bas slozio sa tobom da je to najbolje....ipak je bolje za decu da se socijalizuju. Nazalost, ovde su vrtici toliko skupi da se cesto isplati da zena ostane kuci i ne radi (pogotovo za dvoje dece)....ta usluga moze biti i 2000$ mesecno, sto je bruka skupo. Zato su i ameri tako otudjeni...imaju jednog-dva druga i to je to....sa njima su po kuci (jedan spava kod drugog) i igraju igirice i gledaju filmove. Ne znam....ali meni je to strasno, ipak mislim da je vrtic najbolja stvar za decu...iz 3 razloga:
1. Osamostali ih malo...da ne budu toliko vezani za roditelje
2. Imaju program pripreme za skolu i ostalo...ipak ih spremaju skolovane vaspitacice, koje su to proucavale.
3. Najbitnije, socijalizacija i druzenje sa ostalom decom.

Nazalost, u US je to papreno skupo...

[stizeljeto]

Ma imaju kod nas i takve jeftinije za soc. slucajeve ili cak ima jedan vrtic gdje odneses dijete ako mislis da nemozes podniejti vise stres i mislis da ces mozda puknut i naudit djetetu. To je besplatno i to je super jer ima sve vise nasilja nad djecom. CEsto je to povezano sa socio ekonomskom situacijom i ljudi polude. Medutim sama pomisao da moram nositi dijete pod takvim uvjetima, recimo zato sto nemam novaca da si platim ''normalni boravak'' mi je zastrasujuca.

U ostalom ima istrazivanja koja pokazuju da je najbolje dijete stavit u vrtic nakon trece godine. do trece godine (bila je i UN-ova akcija u vezi toga "Prve tri su najvaznije" gdje se apelira na roditelje da uloze svu svoju snagu u odgoj djeteta i u pruzanje onoga sto mu je najbitnije do trece godine. Oni kazu da su te prve tri godine kljucne u sveukupnom razvoju djetetove osobnosti i jako je bitno da uz dijete budu ljudi koji mu najvise mogu pruziti, a to su najcesce roditelji. Ima i drugih razloga zasto se preporuca vrtic tek nakon trece godine. ja sam isla na satove za mame i voditeljica koja je 20 godina bila odgojiteljica u vrticu nas je ucila isto, da ne stavljamo djecu, ako je to moguce, do trece godine u vrtic.

Naravno i ja mislim da je dobro da dijete ide u vrtic, u ono predskolsko doba, pogotovo ovdje kad je to tako lijepo organizirano i puno se radi s djecom. Inace nemamo problema sa socijalizacijom, mali je do trena kad smo trebali seliti za Ameriku bio toliko otvoren (i sada je - pozdravlja sve zive na nekoliko jezika - svi ga zele gnjaviti jer je sladak i takvo je otvoreno dijete, svima se smije, sa svima zeli komunicirati) da sam ga doslovno mogla ostavljati cak i sa potpuno novim ljudima, a da se ne bi ni okrenuo za nama. Zato je ovo sada drukcije i ja sam se zacudila jer sam mislila da ga ova faza straha od nepoznatih i odvajanja od mene nikad nece zadesiti.

Iskreno nekako me i strah traziti posao i gubiti vrijeme i energiju na to jer prvo nisam spremna ostaviti malog negdje cak i da nadem nesto sto mozemo priustiti, nego i zato sto sumnjmam da cu nesto dobiti. Previse ljudi aplicira za poslove i vidim i koliko je muzu trebalo da nade nesto. TAko da sumnjam da cu nesto i naci cak i da trazim, pa dok ide ovako s jednom placom, malo cemo se stisnuti i izdrzati dok ne dodu bolja vremena i za posao i za druge stvari.

[bibi]

A vidis, stizeljeto, nas mlade mame u Srbiji su ucili da je najbolje vreme za dete da krene u jaslice sa oko 11 meseci, jer njegova radoznala psiha je u tom periodu najotvorenija za prihvatanje novih i nepoznatih ljudi.

Sad, naravno, ti imas i posebnu okolnost - preseljenje, koje je sigurno svojevrstan stres i za vas odrasle, a kamoli za njega malenog...

A i sto duze mislim o tome, sve mi se vise cini da su nam ono iz prvog pasusa govorili samo zato jer je kod nas porodiljsko odsustvo 12 meseci, posle se vec moras vratiti na posao, a dete mora neko da cuva. Pa ako nemogu bake i deke, a nemas novca za full time babysiter, preostaju jedino jaslice...

Ne mogu ni da zamislim kako je zaposlenim mamama u USA, koje moraju nazad na posao posle dva meseca.