Colorado Springs, Colorado - početak života u USA

[stizeljeto]

A joj sa 11 mjeseci dijete u jaslice, odmah mi se pojave slike male balave, rasplakane djece u tim kreveticima. Ne moze me niko uvjerit da je to najbolje rijesenje da se dijete socijalizira. To ovisi uvelike o samom karakteru djeteta i o okolini koja stvara sigurno okruzenje za dijete, ljudi koji ga prihvacaju i pokazuju mu ljubav i primjer. Mi smo stalno imali goste, djecu koja su se igrala s njim, hrpa ljudi koji jedva cekaju da ga izgnjave i izigraju i mali do sada stvarno nije imao problema s tim. Mislim da je to da je dijete dobro stavit u vrtic oko godine dana uvjetovano porodiljskim i istina je da djeca tad bas ne razumiju mnogo pa, ajde tutni ga u vrtic nece ni znati da me nema. Medutim to mi ne izgleda kao najbolje rjesenje za samo dijete, iako je stvarnost i potreba za zaposlene mame. E da su nam svima bake pri ruci, osobno bi tada mirne duse isla raditi znajuci da mi je dijete u sigurnim rukama.

Ne mogu zamislit americke mame koje nakon dva mjeseca idu na posao. Pa ni tijelo ti se ne oporavi za toliko vremena. To je potpuno besmisleno i okrutno prema majkama i bebama. Ali mnoge amerikanke i ostaju doma, pa ja ovdje vidim sve nesto po troje, cetvero djece. To je za nas pojam previse, medutim kod njih to ide tek tako, da bude veselije doma, nikad dosta djece, tako mi se pravdaju.

[landlord]

pa zato oni dovode iz siromasnijih zemalja Au pair djevojke.. da im cuvaju djecu.. i zato odmah naprave dvoje troje.. o jednom trosku...

Prakticno nema sta..

[bibi]

Ma super nam je bilo (i meni i njemu) kada je sa 13 meseci posao u jaslice: vec je bio stabilan u hodu, cuclu smo ostavljali kod kuce, sam me je vukao da ide, nije uopste plakao prvih nekoliko meseci. Nas individualni slucaj je izgleda potvrdio tu parolu "sto ranije to bolje".

Problemi su nastali kasnije, kada su do izrazaja dosle sve manjkavosti naseg vaspitno-obrazovnog sistema i sistema zdravstvene zastite, o kojima stvarno necu sad...

Ali, potpuno si u pravu, svako je slucaj za sebe, sa svim svojim okolnostima i specificnostima. Mislim da na tvom mestu ni ja ne bih zurila sa ostavljanjem u vrtic.

[moni]

Potpuno podrzavan Stizeljeto. Nisu sva deca ista.Ima tu nesto i u genima,a i u vaspitanju. Majke koje pokazuju vecu brigu to prenose na decu. Deca to osete i sigurnije se osecaju uz majku. Opet to je sve individualno.
Kod nas je bila slicna situacija, jednostavno nije mogao da se uklopi. U vise navrata smo ga upisivali, a on za svo vreme boravka nije skidao ni jaknu, ni kapu, flasicu nije ispustao iz ruke.Imali smo srece sto se tetka mog supruga tad penzionisala, te smo imali free siterku jos i dobro poznatu osobu.Mnogo je bila edukativnija od svih vrtica.U predskolsko je bio svestan da mora da podje te nije pravio nekih problema, isao prvo polugodiste, onda bombardovanje sto je iskoristio da vise posle toga ne ide. Takav mu je bio i tata kad je bio mali.Skola je dobro krenula bez problema.....
Kad takvo dete bude dovoljno spremno i razumno ono ce to prihvatiti.A kad budes i ti spremna da radis, radi nesto mimo radnog vremena supruga, za pocetak.

[stizeljeto]

Drago mi je sto zenska ekipa razumije nase majcinske dileme, hehehe. Muski bi nas odma otjerali da radimo, kao da odgoj djece nije rad sam za sebe )) Medutim, salu na stranu, bas citam knjigu What to expect - Toddler years i super mi je. Imala sam i What to expect when you're expecting, definitivno najbolja knjiga za trudnice.

U toj knjizi isto govore o seperation anxiety i kako svako djete to drukcije podnosi. Jedan od razloga koji navode je nedovoljna izlozenost djeteta drugim ljudima sto rezultira prevelikom povezanoscu sa roditeljima. No, to nije slucaj kod nas. To je faza u koju je tek sada usao sa dve godine, ranije smo stalno imali nekoga u kuci i stalno je bio izlozen odraslima i djeci. Jedan od razloga se navodi selidba, a to je mozda jedan od okidaca koji su prouzrokovali ovakvo ponasanje. On ce doslovno plakati pola sata ako treba nakon sto odemo, znali smo ga ostavljati i kad smo dolazili po njega nasli bi ga kako sjedi sam u kutu jecajuci, a kad nas vidi trgne se i rasplace kao da je stvarno bio uvjeren da se necemo vratiti po njega.

Malo mi je glupo bilo sto i ta zena koja je cuvala djecu si radi svoje i ne vide dijete koje je totalno u komi, niti se igrala s njim, pokusala ga angazirat u igru s drugom djecom, ona si tjera svoje kao da je ovo normalno. Mislim si mozda je i to razlog zasto ne zeli ostajati tamo. U svakom slucaju nadam se da ce ova faza brzo proci, nasa djeca stvarno trebaju posebnu paznju, pogotovo zato sto ni ne znaju jezik. To isto moze biti jedna od stvari koja mu otezava da se uklopi medu drugu djecu.

[dreamerns]

Kada je dete tako malo najlakse moze da nauci tudj jezik. Neki moji drugari sa severa vojvodine nisu do 5 godine govorili nijedan jezik tecno....tj. pricali su i srpski i madjarski pomesano. Ali zato od 5 godine govore oba kao maternji. Mislim da je za dete tako malo najbolje da nauci jezik...jer ce samo tako moci da nauci engleski tecno i da se jednog dana uklopi u ovu sredinu vise nego sto cemo mi ikada moci.

[wingreen]

Stizeljeto potpuno te razumem...da vidis samo kako sam rastrzana izmedju toga ostaviti dete u vrtic i raditi. Ne bezim ja od rada taman posla ali bih volela da ne ide u vrtic bar do trece godine a ja za to vreme da pored nje cuvam jos neko dete i tako zaradjujem. Slazem se sa tobom da dete ne treba da ide u vrtic do trece godine, o tome sam pricala i sa iskusnim vaspitacicama i sve se slazu u tome da je sve pre toga prerano. Naravno opet sve zavisi od slucaja do slucaja. Ali kazem ni one ne preporucuju. Ovde nemam problem jer dok radim cuva je jedna od baka i mozemo lagano da biramo kad cemo u vrtic. A inace dosta izlazimo i druzi se sa decom svog uzrasta tako da nema problem komunikacije sa drugom decom. Kod neke dece vrtic moze stvoriti cak i suprotan efekat tj stvoriti blokadu jer se stvori nesigurnost i onda ima taj problem komunikacije sa svojim vrsnjacima. Ali mi je normalno da posle trece godine ide u vrtic jer ima i priprema za skolu i sve ostalo a i znace sta znaci obaveza.

[stizeljeto]

Wingreen kolko ti je stara curica? Moj ce malisan za nedelju dana 28 mjeseci.

Ne sumnjam ja da ce on nauciti jezik i to savrseno da se nece ni poznavati za razliku od nas oddraslih koji cemo cijeli zivot imat akcenat. Medutim, tesko je sada na pocetku jer odgajateljice daju naredbe, upute, kazu im ajmo sada pospremiti igracke, ajmo sjesti za stol i slicno, daje im konkretne naredbe koje ako dijete ne razumije mogu mislit kolko se osjeca zbunjeno. Naravno ima razlika od tete do tete u vrticu, neke ce bas zbog te barijere posebnu paznju pokloniti bas tom djetetu koji ima vecu potrebu, medutim druge ce ignorirati dijete i prouzrokovati jos veci stres i tjeskobu kod djeteta.

Ovdje ima MOPS za mame, sastaju se na vise lokacija u gradu, dva puta mjesecno. To je dobro mjesto za upoznati druge mame, razgovarati o raznim temama u vezi roditeljstva. TAmo se moze stvoriti prilika za babysitanje doma uz vlastito dijete jer tesko da ce neko dati dijete nekom totalno nepoznatom, bez ikakve preporuke, vec tek kad se stvori odredeno povjerenje. Ja jos nisam isla ali planiramo ja i prijateljica jer nam treba drustvo koje ima djecu slicne dobi da se mogu igrati zajedno.

[bibi]

stizeljeto, jako saosecam sa tobom... nama majkama je najteze kad vidimo da nam dete pati... Prosto sam mogla da zamislim njega jadnicka kako sedi u nekom kutku i tiho jeca.
Nama se nesto slicno desavalo sa mojom sestricinom, koja nikako nije mogla da se navikne na vrtic. A krenula je sa tri i po godine. Nekoliko puta sam ja isla po nju, i zaticala je kako medju svom onom decom stiska svoju pidzamicu i place, dok vaspitacica popunjava svoj dnevnik, ili radi nesto sasvim trece... Srce mi se cepalo...

A opet, sa druge strane sa svojim sinom nismo imali problem prilikom polaska u jaslice. Doduse, dugo smo ga pripremali na to, pricali mu o tome, upoznali ga sa vaspitacicom, pa u pocetku provodili vreme zajedno sa njim u vrticu, i postepeno smo produzavali vreme koje je provodio bez nas u vrticu: prvo nekoliko dana po sat vremena, pa dva sata, pa tri... I sa strane emotivnog razvoja smo taj prag "odvajanje od majke" savladali odlicno.

Ali moram da priznam i da smo imali puno srece sa prvom vaspitacicom. On je i dan danas pominje, i kad prodjemo pored jaslica ume da kaze da hoce da ga Dragana cuva.

Hocu da kazem, mnogo zavisi i od osobe kojoj je poveren na cuvanje. Zanima me da li si skrenula paznju toj zeni koja je cuvala tvoje dete, da bi mozda trebalo da mu posveti vise paznje? I ako jesi, kakva je bila njena reakcija?

Pitam to, samo zbog toga sto iz svog licnog iskustva svakodnevno vidim kako mi dete ostaje zanemareno od kako smo presli u vrtic za decu preko tri godine. I vidim da samo kad otvoreno vaspitacicama kazem da primecujem neki problem, one odreaguju i pocnu da rade svoj posao.

Mislim da, kad su nam deca u pitanju, problemima moramo pristupati potpuno otvoreno i nadasve konstruktivno. I moramo ici samo napred, trazeci najbolja moguca resenja.

Molim te, nemoj pogresno da me shvatis, nije mi cilj da ti solim pamet, i sve ovo pisem samo iz zelje da pomognem, ako ikako mogu. Ti najbolje poznajes svoje dete, i najbolje mozes da procenis sta mu je potrebno, a buduci da on svoje potrebe ne moze ni da osvesti, a kamoli da trazi paznju i ljubav od nekoga koga ne poznaje, to moras ti da trazis u njegovo ime.

Jednoga dana cete svakako morati da pocnete da se odvajate, a problem separacije, u bilo kom uzrastu da se pojavi, nije nesto sto nestaje samo od sebe. I sto pre pocnete da trazite resenja, brze cete ga i prevazici.

[Sloba_Kg]

Prvobitno poslao korisnik stizeljeto

nasa djeca stvarno trebaju posebnu paznju, pogotovo zato sto ni ne znaju jezik.

Iz nekog mog iskustva i saznanja (iako nemam decu) period u kojem je vas mali je idealan za ucenje i sigurno ce brzo nauciti jezik tako da to po meni nije neka prepreka, ovo drugo ok...