Posto sam ja pokrenuo temu, a ti si vec pitala, mozemo i iz drugog ugla pa da citamo sami sebe kad odemo da vidimo da li smo pogodili i poklopili se…, barem malo :blink:
Ja ne bi imao nedoumice gde cu i kako, barem za pocetak. Kao i sto stoji u mojim informacijama, otisli bi u Chicago. S’ obzirom da smo vec bili u dva navrata tamo i da imamo dobre prijatelje (takodje, pozeleneli :==D:) imao bi ko da nas saceka na aerodromu, gde da se prespava, pomogne oko nalazenja stana. Posto smo vec bili mislim da bi nam bilo mnogo lakse jer ne bi imali taj pocetni sok prvog susreta sa USA.
Nakon nalazenja stana vec bi sigurno imao neki posao za pocetak (pica, limuzina,…). Mislim da bi mi to bilo vrlo vazno kako ne bi nas novac trosili bez ikakvih prihoda, a imamo i malo dete (2 mes. u ovom trenutku). Supruga bi sigurno cuvala malu jer verujem da nam se ne bi isplatilo da je neko cuva, a da jednu platu damo za to, koliko sam upucen u cene cuvanja dece. Dakle, ja bi radio, za pocetak bilo sta, pa bi videli koliki su nam troskovi, da li nam je dovoljno ili moram na kamion… :rolleyes:
Iz iskustava drugih kojima verujem, kao i nekim informacijama na ovom forumu, ocekujem neki period prilagodjavanja i potpunog navikavanja na tamosnji zivot oko 2 god. Imam u planu da zavrsim nesto tamo posto sam ekonomista, ne verujem da im znaci “strucnjak” iz tako mocne ekonomije kao sto je nasa. Sta bi to bilo nemam u ovom trenutku nikakvu ideju, mislim da ce mi to doci vremenom, tamo. Supruga je farmaceutski tehnicar i koliko smo informisani, u perspektivi, ne bi joj bio veliki problem za posao iako tehnicarima nisu neke plate.
Nakon tog perioda bi mozda otvorili i nesto svoje (nista specijalno, da se zaradi plata :;D:) posto bi poneli neki pristojan kapital… Cekao bi za tako nesto sigurno 2 god., mozda i vise, dok potpuno ne budem siguran u ono sto hocu i mogu. Treba vremena i upoznati sistem…
To su neka trenutna razmisljanja, sto ne znaci da ce tako i biti. Prva stvar (takodje u mojim informacijama) je nasa zelja da zivimo u CA. Bili, videli, dopalo nam se na prvi pogled. Ko zna, kako bi nas zivot nosio…
Generalno, ne ocekujem da USA poludi od srece sto ja dolazim i da ce mi sva vrata biti otvorena i da ce me ljudi moliti da radim i preplacuju me…, ali nada ne umira da cu jednog dana i ja ziveti u kuci kao Score… :;D: