Odlazak sa 50 godina

Pozdrav svima. Citam danima forum i stvarno sam odusevljena kolicinom informacija. Puno toga mi je jasnije i hvala vam sto postojite.
Nasa situacija je da planiramo ove godine prvi put da se prijavimo. Suprug ima 50 godina, ja 36 i imamo dvoje dece od 6 i 8 godina. Nismo fakultetski obrazovani ali jesmo dugo u grafickom poslu, i moze se reci da imamo dosta iskustva. Nismo dizajneri, vise se radi o grafickoj pripremi kao i znanje rukovanja sa raznim masinama i procesima stampe. Suprugova bojazan je kako ce on doci do posla u svojih 50 god. Naravno da ne misli odmah da radi svoj posao, ali ne moze bas ni raditi poslove gde su mu mnogo mladji i snazniji mladici prosto nedostizna konkurencija.
Zanima me ima li neko licna ili neposredna iskustva kako se snaci u poznijim godinama. Kako poslodavci posmatraju stariju radnu snagu, u zanatima.

Nadam se odgovorima pa cu imati jos po nesto da pitam. Hvala u napred!

Moja svekrva je imala 45god.,a svekor 50 god. kada su otisli. Mogu da kazem da su se snasli i jos zive tamo. Ne rade to sto su radili ovde al kazu da imaju pare za lep zivot…lepo je da se prijavite i da imate srece da vas izvuku, najvise zbog vase dece…
Mu smo izvuceni DV 2015, i jedva cekamo da se spakujemo :slight_smile:
Zelim vam puno srece

Hvala, deca i jesu jedan od najevicih motiva za prijavljivanje. Naravno, zelimo malo zivota i za sebe.

Ja vam ne mogu reći kakav će početak biti za nekoga u “poznijim godinama” i koliko će to uticati na brzinu kojom ćete se eventualno prilagoditi, ali mogu vam reći da jako često viđam osobe u 60im čak i 70im na radnim mjestima. Srećem ih na kasama, u državnim ustanovama, poštama i sl. To je jedna od stvari koje su me oduševile ovdje. Osoba koja pređe 40 godina nije niža klasa, kako je obično kod nas.U našoj Walgreens prodavnici radi baka za koju pouzdano znam da ima 70 i kusur godina (jer nam i komšinica radi tu), ali ona je okretna, tipka po onom touch screen monitoru bez muke :slight_smile: :slight_smile: komunicira sa mušterijama, šali se i njezine godine nikome ne smetaju. Također, srela sam i jako puno osoba sa invaliditetom, osoba sa posebnim potrebama kojima je također pružena prilika da rade i osjete se korisno u društvu. To mi je zaista nešto posebno.

To je zato sto masa nikad nece ostvariti penziju dok rade te najmanje placene poslove. Nemaju ni pravo na penziju (benefits) ni 401K. Nije to iz sporta sigurno. Meni se bas to licno ne svidja…

Cek da probam uprosceno :slight_smile: svako ko godisnje zaradi $4,800 i na to plati SSI ima pravo na benefits - to je i maksimalni broj bodova: 4 godisnje, $1,200 svaki bod u zaradi. Klasicnu penziju (po definicijama na koje smo mi navikli) dobijaju drzavni zaposleni (zavisno od kolektivnog ugovora, dobijaju 80-100% od proseka od najboljih 10 godina uglavnom) ali oni nemaju pravo da podizu SSI bez obzira na to sto uplacuju u fond.

Ti sto imaju preko 70 i rade, garantovano podizu SSI od svoje 62, imaju Medicare i zaradjuju dodatne pare na part-time poslu (imam ja slucaj na poslu). Razlozi su svakojaki - pomazu deci, zive u skupoj sredini, imaju jos uvek mortgage ili jednostavno nemaju sta da rade kod kuce…

Postoji calculator, pa izracunas… dokle god nisi u “penzionim” godinama (62) ne mozes da podizes SSI benefits osim ako nisi invalid - onda godine nemaju veze sa tim. Ako evo ubacis na primer da si rodjen/a 1975, da pravis $40,000 godisnje i da ces da se penzionises pre roka i vremena 2020-te godine, onda ces kad napunis godine za penziju 2036-te primati $795 sadasnjih iliti sa obracunatom pretpostavljenom inflacijom i povecanjem plate $1,861 tadasnjih para. Ako postanes DANAS invalid, dobices $1,339 mesecno, ako ne daj Boze umres dete dobija $1,017 mesecno a supruznik dobija pravo na $1,356 ako je u godinama za penziju ili kad dodje u godine za penziju (moze da bira svoje ili pokojnikovo osiguranje, zavisno koje je vece - neko ne radi uopste pa mu ostaje opcija od supruznika samo).

Ako radis do 62-ge i penzionises se, znaci sacekas 1936-tu, onda je mesecna nadoknada od $1,036 u sadasnjim parama (sa obracunatom inflacijom $2,038 u to vreme), a ako odlozis podizanje SSI svake godine beneficije rastu za 8% tako da ako sacekas 2040-tu, mesecna nadoknada je $1,309 u sadasnjim dolarima odnosno to ce tada da bude $3,368.

Na ovo se placa porez, kao i na 401k ko podize (jer je pre-tax kad se izdvaja u fond). Ja ovo licno ne volim, jer kad odvajas ti je taksa manja (imas supruznika i decu na taksi), a kad podizez pare deca vise nisu na tvojoj poreskoj prijavi (mnogi su vec udovci) pa ispada onda da kad izdvajas stedis 15% od takse a kad placas vrlo lako si onda single status pa placas 35% (da ne komplikujem dalje ali ispada da je Roth IRA mnogo bolja varijanta, da platis porez sada a da posle bude tax free).

I tako… zakomplikovah opet :grin: volim brojeve sta ces :grin: Sve u svemu, svi ovde zarade “penziju” odnosno dobiju pravo da podizu osiguranje (SSI), pitanje je samo da li im je to dovoljno za zivot ili ne. Najludje mi je kad mi posalju onaj Benefit Statement, sa sve porukom da ako pandrkem danas, moja porodica ce imati prava na onoliko i onoliko para :grin: Morbidno skroz.

Prilicno je slicno sa onim u Srbiji, zar ne? Sve u svemu, nije sve tako crno, sacekas da napunis 62, pa ako ti je mnogo skupo tu gde zivis (a drzavljanin si), uzmes te parice pa u jeftinije mesto (ili u assisted living). Bracni par koji se recimo sad penzionise bez 401k, moze od ovih para fino da zivi nazad u otadzbini ili negde drugde (Mexico, Argentina, etc., dosta Amerikanaca kupi neki posed tamo, pravi vino, prodaje u Costco i uziva).

Znala sam da će netko reći “prisiljeni su” baš iz razloga koje navodiš. Ja ne gledam sve baš na takav način. Moram priznati da nisam još detaljno upoznata kako tačno funkcioniše cijela priča oko 401K (drago mi je da se Zana nadovezala sa objašnjenjem), ali ne bih se složila da su svi koji u tim godinama rade prisiljeni na to. Znam da baka iz mog posta nije prisiljena zbog benefita, penzije itd., radi iz drugih razloga. Poenta mog posta je da vas ovdje ljudi u poslu ne gledaju kroz vaše godine. Kod nas, ako ostanete bez posla u četrdesetoj možete se pozdraviti sa vašim radnim vijekom. Teško da će vas u tim godinama netko primiti da radite bilo kakav posao, zaboga pa stari ste (na stranu generalna kriza, nezaposlenost i sl.). Nema šanse da u 60im i 70im godinama radite da bi pomogli djeci, otplaćivali mortgage ili čisto ubijali dosadu. Nitko vas ne bi zaposlio i kad bi nezaposlenost bila 0.1%, takav smo mentalitet. Ako uzmemo u obzir ratne godine, godine neuplaćivanih doprinosa, nepovezanog staža itd. mnogo je ljudi koj nezaposleni kubure sa pitanjem da li će i kada dočekati penziju. Njihov voz je prošao, oni su kao radna snaga odavno nepoželjni. I to je ono što je bilo bit mog post… ovdje nije tako. Ako hoćete i možete raditi godine ne igraju ulogu. I meni se to sviđa.

Da ne spominjem invalide i ljude sa posebnim potrebama. Njih kod nas nigdje, ali bas nigdje nećete vidjeti da rade na “prvoj liniji” u kontaktu sa ljudima. Ma pitajnje je da li ćete ih uopšte naći da rade igdje. Ružno je reći, ali oni su građani drugog reda kod nas. Ovdje im je pružena šansa da rade, da sopstvenim radom zarađuju za sebe i privređuju društvu. Možete li zamisliti koliko to njima znači? Meni je to posebno.

Moji rodjaci su otisli sa 55 i 52, ali su imali olaksavajucu okolnost jer su im deca imala 18 i 19 godina i odmah su pocela obojica da rade. Onda su roditelji ispracali decu na posao :grin:. Snasli su se i to bez znanja jezika.

Uh, uh, uuhh. Hvala svima na odgovorima, ali ja za sad ne mogu pohvatati sta vi to meni sve napricaste! Udubicu se u to cim budem mogla, sad sam samo htela da se zahvalim na paznji.
Sami termini su mi nepoznati, pa cu se malo pozabaviti sa tim. Ipak, zna li neko nekoga kako je prolazio na intervjuima za posao u tim godinama (50 god.), da li uopste pozivaju ako si preko 35-40. To me najvise zanima. Nije problem raditi, na rad smo navikli. Mislim na stvaran i efektivan rad, i prekovremeno. Ali da li uopste mozes ocekivati da ti se pruzi sansa da radis, da uopste dodjes u obzir i razmatranje pored toliko mladjih? To nas brine.

Ti imas broj pod kojim si izvucen i potpuno je svejedno koliko godina imas. Nema sta da se ulazi u razmatranje ili ne.

Žena pita o situacijama gde tražiš posao, kada si već u USA.
Koliko sam shvatila oni tek razmišljaju da li uopšte da apliciraju, nisu nikada ni slali za lutriju…
Inače, ovo mi je izuzetno zanimljiva tema. Poslala sam dokumentaciju za kanadsko iseljenje i nadam se da će sve biti ok, a ovo su problemi koji me očekuju jednog dana, ne verujem da se USA i Kanada preterano razlikuju.

Upravo tako. Mi razmisljamo o situaciji da smo tamo. Kakvo je iskustvo, da kazem, starije populacije u trazenju posla. Kakav odnos imaju poslodavci pri zaposljavanju starijih od 45, kroz kakvu prizmu ih gledaju. Kad dobiju prijave recimo za radno mesto, da li odmah odvoje one starije od 45 kao nepozeljne i njih i ne razmatraju.

Možda da, ipak, sačekate i vidite hoćete li uopšte biti izvučeni pošto šanse baš i nisu velike (ja apliciram 15 godina i ćorak) pa, ako vas strefi sreća, imaćete godinu - dve da razmislite da li bi se išlo ili ne. Zec je još u šumi.

To sve vazi za one sa “full time job”. Ali imas dosta onih “hourly employees” kojima namerno daju nedeljnu satnicu manju od nivoa iznad koga moraju da im odvajaju benefite. Ako radis < t min nemas odvajanja za penziju od employer-a. A masa njih ne odvaja dovoljno za penziju ili puno rizikuje sa investicijama pa izgubi pare kad naleti kriza. Pricala sam bas na tu temu sa nekim od tih deda sto stoje u Walmart i docekuju ljude a jednom nogom su u grobu.

A sa tih ~$1000 nema leba da mozes da prezivis u nekim krajevima, mnogim starim ljudima treba mesecno i do $600 samo za lekove pa moraju da rade…

U rezimeu ne pises datum rodjenja, bracno stanje i ne stavljas sliku ako ti ta informacija ista pomaze.

Volim ja da ramisljam u napred. Kad mi je ta buva u glavi, prosto se pitanja namecu sama od sebe. A u danasnje vreme je bezveze samo misliti o tome a imas koga da pitas konkretno. Nije nikakva stvarna situacija u pitanju, to sam odmah rekla, ali mi treba sto vise informacija da bih uopste mogla da sagledam kako i sta, i ako.

Ja sam resila da se prijavimo, i ako se desi da budemo izvuceni, meni je to iskreno kasno da pocnem da mislim o stvarnim problemima. Sa dvoje dece i u ovim godinama, to je premalo vremena; mislim na 6 meseci do ulaska u USA. Mislim da bih do tad trebala vec da imam dovoljno saznanja o realnosti sveta u koji idem i vise da se bavim finansijama, trazenja gde ici i kod koga, zavrsetak skole za decu i slicno

Jao da, ovo mi je extra. Objective - Skills - Working Experience - Education i to je resume. Kad ispunjavate on-line aplikacije računajte na 30 min minimalno, ali nema pitanja o bračnom statusu, godinama, planirate li trudnoću (to je kod nas postalo glavno) nema slike…

Kad je u pitanju pronalaženje posla ja vjerujem da kao i u svakom aspektu života sreća i sudbina igraju ulogu. Pored tih čimbenika, podrška koju imate ovdje u USA je po mom mišljnju izuzetno važna. Također, i ovdje ćete lakše dobiti neki bolji posao ako imate poznanstvo. Znam da to sad zvuči malo grubo, ali to je činjenica. Ne funkcioniše to kao kod nas, netko vas može preporučiti, pomoći i sl. ali na vama je da se onda dokazujete. Ako ne zadovoljite uslove nitko vas neće ostaviti na tom radnom mjestu, ali ako se pokažete kao dobar radnik imate šansu da napredujete. Ne kažem da je nemoguće dobiti posao i jednostavno prijavom na konkurs, ali vjerujem da je malo teže, jer uvijek u prednosti netko sa American working experience i sl.

Joj to oko trudnoce, meni su tri puta rekli aaa, ti sad imas 25 godina, sad ce jedno dete, pa drugo… ko ce to da poplacaaaa… Treba nam ipak musko. Ovde imam “affirimitive action” - za svaki “minority” pisemo posebne izvestaje zasto je i kako neko odbijen. Npr. ako je zena istih kvalifikacija kao muskarac - bira se zena za posao (naravno ovo je u drzavnim institucijama ne svugde).

Samo oni veze zovu “connections” ista stvar. Dobio posao preko veze ne zvuci negativno.

Dobro, koliko sam shvatila same godine nisu prepreka pri dobijanju posla. Mislim, nije kao kod nas da si otpisan samim tim.

Danas sam upoznala zenu od 43 godine, zavrsila je drustveni fakultet u roku, nije mogla da nadje posao u struci i sada radi u restoranu kao pomocno kuhinjsko osoblje. Da! Dok sam radila u USA, imala sam koleginice stare preko 60 godina, jedna je imala 72. Ta je radila, ne zbog para, vec je htela da bude sa ljudima, da ima sa kim da razgovara i da vezba mozdane vijuge. To su bili njeni razlozi i to je poslodavac naravno nije pitao, ali je primio bez problema. Ovde su oni preko 40 stari ljudi…:nene::no: