![]() |
|
|
Lokacije u USA Teme posvećene državama, gradovima i delovima gradova u USA |
Lokacije u USA » Milwaukee, Wisconsin » Bitni linkovi | ||||
O Americi | Život u USA | Države (States) | Gradovi | Naša mesta (mapa) |
![]() |
|
Thread Tools | Display Modes |
#111
|
||||
|
||||
![]()
ok, evo malo novosti iz Milvokija. Stambeni kompleks u kome rentamo apartman otkupila druga kompanija, navodno su krenuli da sve obnavljhaju, pa pocinju lagano da dizu cene. Umesto $695, koliko smo placali prve godine, ova nas je klepnula sa $750 za stan i garazno mesto, plus su nam umesto stare ves masine ubacili novu, sa manjim kapacitetom, a poceli su da naplacuju pranje, 50 centi po masini, tek da bude za vodu... koju inace oni placaju po ugovoru, jer je struja za masinu i susilicu nasa. Sitnicari, gledaju da istisnu svaki cent gde mogu, najverovatnije ce od Nove godine da nas saceka povecanje za jos $25 mesecno. Jedina cena koju koliko toliko pratim je benzin, a on se klima gore - dole, niosta znacajno, mada je vise nego kad smo dosli. Skokne do $4 za galon, pa se vrati na 3.6 ili nesto manje.
Srpska crkvena opstina u Milvokiju proslavila je 100 godina od uspostavljanja, bio kulturno - umetniocki program, jelo se, pilo se i tako... Lepo je da srpstvo opstaje na ovim prostorima, tuzno je da sadasnje generacije govore srpski losije od prestolonaslednika, sluzba u crkvi je pola na srpskom a pola na engleskom, i dalje je prisutna cetnicka ikonografija... zato i ne svracam bas cesto. Svetla tacka i zvezda vodilja u celoj ovoj prici je klinja koji je sada djak prvak. Na veliko zadovoljstvo roditelja obozava skolu i trudi se da u svemu bude najbolji, a narocito u matematici. Nije mu dosta domacih i vezbica koje im zadaje uciteljica (ove godine sjajna, prosle godine smo imali babetinu pred penzijom), nego smo dokupili knjige sa zadacima iz matisa, pa ih on resava po ceo dan. Da mi je neko rekao da ce moja dika i ponos radije da sedne i radi matematiku nego da gleda crtace, prekrstio bih se. Uz to smo ga upisali na plivanje, fudbalicu i skaute, tako da ima obaveza koliko hoces. Uciteljica im svake nedelje daje po 7 novih knjiga da procitaju za sedam dana, primerene njihovom uzrastu i tome koliko vec dobro citaju, tako da i sa te strane razbija, procita ih sve po tri do cetiri puta, vec sasvim lepo cita za svoj uzrast. Imali smo roditeljski prosle nedelje, nahvalila ga je da je medju najboljima, ne moze da veruje da tek nesto manje od dve godine koristi engleski. Mi smo vec toliko u kolotecini da po nekada i zaboravim da smo dosli u drugu zemlju. Navikli smo se na nacin zivota, mada nas po nekada iznenadi, neke razlike nikada necemo moci da prevazidjemo. Upoznajemo ljude, pre svega roditelje dece sa kojima Vuk ide u razred, stvaramo kontakte, nastavljamo tamo gde smo prekinuli raniji zivot. Hvala skajpu pa imamo redovne kontakte sa svojima. Na zalost, jos nismo isli u Srbiju, to nam najvise nedostaje. Hteli smo ovog leta, ali kada smo se presabrali bilo nam je mnogo para, pa smo radije otisli nedelju dana u Diznilend (onaj na Floridi), i super se proveli. Proslog leta smo obilazili sva desavanja u Milvokiju, ovog leta smo malo setali po Viskonsinu i ovo vec pomenuto. Nadam se da cemo sledeceg leta skoknuti i do Srbije. To je sve sto mi za sada pada na pamet. Ako ima nekih pitanja, rado cu odgovoriti na njih, trenutno nemam pojma sta jos da pisem, a i moram da nastavim sa poslom, ovo sam samo iskoristio pauzu...
__________________
02. 11. 2008. - Prijava za DV 2010 05. 06. 2009. - Prvi koverat stigao, broj 19xxx 01. 07. 2009. - Formulari poslati u Kentaki 09. 07. 2009. - Formulari stigli u Kentaki 04. 12. 2009. - Stigla druga koverta 22. 01. 2010. - Obavljen lekarski pregled 27. 01. 2010. - Obavljen intervju, odlozeno viziranje 09. 04. 2010. - VIZE U PASOŠIMA! 17. 09. 2010. - D(eparture) Day |
#112
|
||||
|
||||
![]()
Izvinjavam se, nisam odgovorio na pitanje koje je postavio fipe - da, iako zivimo u relativno skupom delu grada, iako moja plata nije nikakva, a moja supruiga radi pola radnog vremena za jos manju satnicu nego ja, ipak zivimo opusteno i mnogo bolje nego pre. Vremenom smo potpuno prestali da brinemo o cenama proizvoda u samoposluzi, kupujemo ono sto nam se svidja i sto mislimo da je kvalitetno. Od onoga da smo gledali svaku cenu kada smo dosli, sada o tome ni ne razmisljamo. Garderobe se nakupilo mnogo vise nego sto smo imali pre, sto rece moja zena "Imam vise cizama nego ikada u zivotu".
Kada je Vuk u pitanju, tu tek nema nikakve stednje, sve sto mu terba, bilo od opreme, odece, knjiga i sl., pa do raznih aktivnosti (plivanje, fudbal, skauting), sve placamo bez oklevanja. Isli smo par puta za vikend do velikih zabavnih parkova u okolini (Six flags u Ilinoisu, Wisconsin Dells ovde kod nas). Isli smo na hajking kroz prirodni rezervat. Sve vaznije datume obelezimo vecerom u restoranu, nekada i skoknemo kada nas mrzi da ista srpemamo. Uz sve to smo uspeli ovog leta da odemo do Diznilenda na nedelju dana, a nadam se da cemo sa ovim tempom uspeti da dogodine ustedimo dovoljno za put do Srbije (malo se ponavljam, ali je u svrhu odgovora). Uz sve to nismo ni centa u dugu, bas sam nedavno saznao da nem je kreditni skor (za protekle dve godine koliko ga gradimo) prebacio 750. Sto duze zivimo ovde, cini mi se da sve vise pocinjemo da prihvatamo americki nacin ponasanja - da cenimo svoje vreme, da zelimo da ga provodimo sto kvalitetnije (tu je bitna razlika, za njih je kvalitetno da se ozderu i oblocu), pa obilazimo muzeje, izlozbe i sva druga desavanja na ustrb vremena provedenog u kuvanju, spremanju stana i sl. Da sve sazmem u par reci - zivimo bolje, sadrzajnije, opustenije i veselije nego pre, a pri tome smo jos uvek na donjim stepenicama. Ne mogu ni da zamislim sta je tek malo vise, sa boljim zaradama, nadam se da cemo jednog dana i to otkriti :-)))
__________________
02. 11. 2008. - Prijava za DV 2010 05. 06. 2009. - Prvi koverat stigao, broj 19xxx 01. 07. 2009. - Formulari poslati u Kentaki 09. 07. 2009. - Formulari stigli u Kentaki 04. 12. 2009. - Stigla druga koverta 22. 01. 2010. - Obavljen lekarski pregled 27. 01. 2010. - Obavljen intervju, odlozeno viziranje 09. 04. 2010. - VIZE U PASOŠIMA! 17. 09. 2010. - D(eparture) Day |
#113
|
|||
|
|||
![]()
Svaka cast dreadnot na uspjehu s one strane okeana, kazem uspjehu jer kao sto i sam rece mnogo kvalitetnije zivite nego kad ste bili s ove strane. To je vjerovatno ono sto mnogi traze kada se upuste u tu veliku zivotnu avanturu. Pogotovo mi koji smo porodicni ljudi, omoguciti djeci zivot dostojan covjeka, a i sebi priustiti ono sto su mozda nasi roditelji imali u bivsoj nam velikoj i zajdnickoj drzavi. Dakle lagodno da se zivi od svog rada, da se po koji vikend negdje ode, nesto novo vidi, jer na ovim prostorima trenutno o tome mozemo samo da sanjamo.
Cestitam ti od srca i zelim vam da se popnete jos mnogo stepenica vise i da ostvarite svoj dio americkog sna |
#114
|
||||
|
||||
![]()
@dreadnot Hvala na iscrpnom odgovoru iako nije meni namenjen, ali prija mi pozitivno iskustvo u moru negativnih. Samo jos da mi omoguce da saljem "koverte" i da se preselim
![]() |
#115
|
|||
|
|||
![]()
dreadnot HVALA TI na izdvojenom vremenu za postove svaka ti cast... Ohrabrujuce je delovala cela tvoja prica i konacno sam se prijavio za GC.
Dao sam sve od sebe da ostanem u Srbiji ali ne ide nema ovde leba a pogotovo na jugu. Neko pokusava 10god. da sredi sebe i porodicu i kola da kupi i nikada ne prestaje da razmislja o racunima struja...voda..... a ti za 4 meseca. Od prilike koliko vidim svakom je potrebno 2-6 meseci da se skrasi solidno ajd da vidim tog ko ce u Srbiji? ![]() Na tvoj savet otvorio sam linkedin... moze connection na pp kako da te nadjem? |
#116
|
|||
|
|||
![]()
Ovo je milina citati, sve pohvale i samo napred! Ovo je san svakog ko se prijavi za GC.
|
#117
|
||||
|
||||
![]() Citat:
![]() ![]() |
#118
|
||||
|
||||
![]()
Hvala svima na lepim recima, jako mi je drago da nalazite korisne informacije u mojom postovima, uostalom to je i svrha ovog foruma. Ja cu se i dalje truditi da postujem novine, kada ih bude...
__________________
02. 11. 2008. - Prijava za DV 2010 05. 06. 2009. - Prvi koverat stigao, broj 19xxx 01. 07. 2009. - Formulari poslati u Kentaki 09. 07. 2009. - Formulari stigli u Kentaki 04. 12. 2009. - Stigla druga koverta 22. 01. 2010. - Obavljen lekarski pregled 27. 01. 2010. - Obavljen intervju, odlozeno viziranje 09. 04. 2010. - VIZE U PASOŠIMA! 17. 09. 2010. - D(eparture) Day |
#119
|
||||
|
||||
![]() Citat:
Slučajno sam inače naišao na ovaj forum pukim googlanjem i bingo. Naime dr.med. sam u BiH i bio sam u nekim razmišljanjima o dolasku u Milwaukee na 2-3 godine u sklopu svog postdiplomskog, mislim da je to isto mjesto gdje si sad. Pošto je situacija blago rečeno ovamo katastrofalna neki dan (nakon što mi je prekipjelo na poslu) ispunim prijavu za zelenu kartu- lutija i odlučim se, ako dobijemo poslati sve u neku stvar i produžit te 3 god do penzije haha. Koliko vidim ti si prezadovoljan tamo tako da svakim čitanjem tvojih postova dobijam na hrabrosti da se spakujemo (žena i dva malca) te da dođemo (na probu) na dvije god. Nadam se onda da ćemo se i upoznati jer si postao legenda foruma. Slao sam ti na private međutim nešto ne funkcionira. Pozdrav i drzi se. |
#120
|
||||
|
||||
![]()
Kod mene na faksu ima gomila postdokova iz Evrope, bas u mojoj laboratoriji je Grk koji je doktorirao u Nemackoj, pre neki dan sam upoznao doktoricu is Splita, neki nasi prijatelji koje smo ovde upoznali su i dosli tako sto je on dosao kao doktor, krenuo u naucni rad, pa se prebacio na specijalizaciju i sada je anesteziolog. Medical College of Wisconsin je ogroman, vazda imaju otvorene konkurse za razne pozicije.
Kao sto sam rekao, svakako treba probati, kome odgovara sistem, mentalitet i sve drugo sto je razlicito od Balkana nece zazaliti sto se upustio u avanturu. Posebno za one sa decom - kakvu buducnost, kakvo skolovanje, kakav sistem vrednosti u kome ce da raste i postane covek zelite za svoje dete? Meni je zao sto moj sin nece znati sve nase narodne price i junacke pesme koje sam ja ucio, sto nece rasti uz decje pesme Kolibrija, Branka Kockice, Dragana Lakovica i sl. (mada ih sve zna i prilicno redovno ih preslusavamo), kao i sto nece razviti isti smek za beogradske fazone, pa mu neki filmovi koje smo mi voleli verovatno nece biti tako dobri ili smesni, sto ce mu kompletni kulturnio bekgraund biti amerikaniziran, ali se onda zapitam - pa sta? Da li se od toga zivi? Koliko sentimentalnosti prosecan Balkanac unosi u sopstveno razmisljanje i vrednovanje sebe, svog zivota i buducnosti? Dok nisam poceo malo da putujem po Evropi zahvaljujuci poslu u Srbiji, jos uvek sam verovao u price da smo mi nesto znacajno na svetskoj mapi, da imamo ne znam kakvu istoriju, pa nasi manastiri, prirodne lepote i sl. Kada sam malo video cega sve ima u belom svetu, a pri tome sam tek zagrebao povrsinu, sta su sve ljudi stvorili i kakvih lepota ima svuda okolo, mislim da sam se prilicno otreznio i otresao deo te lokalne prasine. To je dobar nacin da se pobedi nostalgija, koja je neizostavna, i da se krene dalje. Posto sam se preterano bacio u filozofiranje, bolje da stanem na vreme. Jos samo jedna opaska - nisam ja legenda, legende uglavnom zive u secanjima drugih, a ja bih jos da potrajem :-))) p.s. za pp mislim da treba da imas vise od 30 postova, barem je tako bilo ranije...
__________________
02. 11. 2008. - Prijava za DV 2010 05. 06. 2009. - Prvi koverat stigao, broj 19xxx 01. 07. 2009. - Formulari poslati u Kentaki 09. 07. 2009. - Formulari stigli u Kentaki 04. 12. 2009. - Stigla druga koverta 22. 01. 2010. - Obavljen lekarski pregled 27. 01. 2010. - Obavljen intervju, odlozeno viziranje 09. 04. 2010. - VIZE U PASOŠIMA! 17. 09. 2010. - D(eparture) Day |
![]() |
|
|
![]() |