Da se i ja malo nadovezem na ovu situaciju sa jezikom.
Nemojte uopste da se brinete. Vremenom cete uvijedjeti da sve zavisi iz kojeg kraja Amerike ko potice tako ce i da govori. I sve je opste prihvaceno. Svaka drzava ima neku svoju kulturu, neke svoje rijeci koje su prepoznatljive u odnosu na drugu i svoj akcent i oni se izmedju sebe odmah raspoznaju. I vi cete ubrzo raspoznavati ko je iz Luizijane, Teksasa, Micigena…jednostavno to dodje samo po sebi kad se zivi sa njima. Sva ova sarolikost im uopste ne smeta i veoma su opusteni po pitanju toga, nikad se nikom ne smiju ako neko pogrijesi nego fino, kulturno pitaju:..a da nisi mislio mozda… E onda tu upadamo mi, mnogi Balkanci sa svojim akcentom koji je prepoznatljiv bez obzira koliko se trudili da pricate po skolski ili ne. To se jednostavno osjeti. Evropa je Evropa. Mene i jos neke nase ljude su cesto znali pitati da li smo iz Njemacke:blink:
, valjda im tako zvucimo kad nas slusaju. Ali ima i nasih ljudi koji tako dobro govore engleski da dok ne kazu da su iz Evrope, sa Balkana ameri misle da su i oni “pravi ameri”, znaci bez naseg akcenta. Sve je individualno.
Na pocetku rada sa njima nisam nikako ni rijec mogla da razumijem sta prica ciko ili teta ako su iz Luizijane ili Zapadne Virdzinije. Njih mi je bilo najteze ukapirati…prugutase sva slova, sve nesto njom, njem…da se ubijem, ali to se nekako savladalo ali mi je trebalo par mjeseci upornog slusanja i moljenja da pricaju malo sporije i da se ponove po dva, tri puta dok ne skontam"sta je pisac htio da kaze":==D: Nemojte se ustrucavati pitati da ponove to sto su rekli, njima je to posve normano. I oni to isto pitaju jedni druge ako se ne razumiju, a sve ameri:obrva:
Kad pocnete da radite sa njima tek tad cete vidjeti koliko je nekima od njih tesko spelovati rijeci…cak i neki obrazovani ljudi, sa master degree nisu u stanju da napisu normalnu recenicu kako treba a da nije svaka rijec napisana malim slovom, recenice od kilometar a nigdje tacke i zarez bas tamo gdje mu nikako nije mjesto, neznaju da speluju neke jako jednostavne rijeci i kazu da im to nikad nije islo u skoli i ostali su kratki sa tim pa uvijek pitaju okolo. Na primjer…a kako se ono speluje SITUATION:wtf::==D: Oni su tako opusteni i cool, zaboli njih, nemaju osjecaj stida i krivice ako nesto neznaju a mi se zivi izjedosmo dok sve ne popravimo i naucimo kako treba.
Jedna velika mana dugogodisnjeg rada na engleskom jeziku (a nepisanja na svom maternjem) je da se zaboravlja nas pravopis, nazalost:smrc:i onda pocinje da se mijesa pa nam pocnu pravi poznavaoci naseg jezika prebacivati…ali sta je, tu je jer je neminovno da jedno poklopi vremenom drugo. ja sam to vec odavno kod sebe same primjetila, nazalost.:smrc:
Zato samo opusteno i budite cool jer ste u jednoj veoma cool zemlji, ma njima je vecinom sve ravno do mora i zabole ih za sve…svako se, vecinom, samo o sebi i za sebe brine:1081:
@Taji
Slazem se sa tobom po pitanju da su opusteni i da ce da ponove…svi, osim ljudi koji rade u fast food. Ti ce isto ponoviti, samo jos brze i nerazumljivije 
Nije mi se jednom desilo da mi je zena morala prevoditi sa engleskog na engleski I to cura mrmlja li mrmlja i onda moja zena to ponovi ali normalnom brzinom…covek pomisli da ce ova usporiti, ali najo…gleda nas ko budale i nastalvlja svojom brzinom. Fora je da ja malko slabije cujem (tj cujem ja super, samo teze razumem kada se mesaju glasovi), u principu…ne bih je razumeo ni srpski da prica.
Bas sam pricala sa frendovima jucer kako vecina nasih ljudi ne samo da se srame kad pricaju engleski jer uvijek imaju osjecaj da im engleski nije savrsen, nego vec prvo drugo koljeno doseljenika ne zna materinji jezik. Dok recimo neke skupine, poput latinosa deru po svome, uce svoju djecu spanjolski i nemaju tenziju da se asimiliraju i sto prije postanu ‘‘pravi ameri’’.
U trgovinama se to primjecuje kada latinosi verglaju po svome medusobno na sav glas, a mi sapcemo jedan drugome da nas ne bi neko skuzio i krivo pogledao ili pitao otkud smo. no neminovno je da cim ootvorimo usta, makar i na kasi, vec se primjecujemo da smo dosljaci, no mislim da vecini amera to zaista nije ni najmanje bitno.
Steta je za djecu jer ona imaju kapacitet da do odredene godine u svom zivotu nauce toliko jezika koliko su im izlozeni. Dijete nece biti nimalo zbunjeno ako ga se izlozi raznim jezicima, dapace, dokazano je da takva djeca bolje postizu u skoli, te da su kreativnija jer od rane dobi shvacaju da se jedna rijec moze reci sa tri, cetiri jezika. Dijete ce savrseno govoriti sve jezike koje cuje od roditelja, ili od prijatelja ili u skoli.
@stizeljeto, ne znam zasto ti je blam da pricas na svom jeziku. Ja kad sam sa rodjacima pricamo nas jezik, mada ja zbog sebe vjezbam engleski.. Zbog prirode mog posla, ja sam u Bosni sve knjige citao na engleskom i ja dosta dobro razumijem kad pricaju, ali nisam pricao na engleskom i mislio sam da ce mi to predstavljati veliki hendikep. Medjutim, vec drugi treci dan, sam se opustio i sada ide to mnogo bolje. Moji mi govre da dobro pricam engleski, medjutim ja nisam jos zadovoljan i stalno se trudim da ucim nove rijeci. Jer ipak je jedno racunarska terminologija koju sam ja do sada najvise korsitio.. a drugo svakodnevna konverzacija. Nemojte se plasiti da pricate, samo vjezbajte i sve ce biti ok.
Ma, ja to vise onako obzervacijski gledam i cini mi se da mnogi nasi ljudi imaju djecu koja vise ne govore materinjim jezikom. Moj engleski je odlican, ameri se redom cude kako tako dobro govorimo i muz i ja, medutim odma nas pitaju od kuda smo i prepoznaju da smo negdje iz Evrope.
Osobno, ovako recimo na igralistu kad sam sa malim cesto ne zelim uopce pricati jer ako pricam hrvatski bojim se da cu teze naci nove prijateljice, da ce ih to na neki nacin odbiti. Znam da je mozda glupo, ali ovdje se jako tesko sklapaju prijateljstva i ovo nekako vidim kao prepreku. Ali kad se natjeram da pricam engleski sa sinom (koji on vecim dijelom ne razumije pa moram rec i na eng. i na hrv.) cesto me druge mame pitaju nesto, od kud sam ili neki chit chat na koji su ameri navikli.
E, da isto tako kad pricam sa nasim prijateljima koji su isto iz Hrvatske ili kad smo muz i ja sami s malim nemam problema da pricam s njima na hrvatskom, al kad sam sama recimo sa sinom, onda se nekako ustrucavam s njim pricat javno hrvatski, posebno na igralistima. Neznam u cemu je problem. Mozda bas taj feeling da se zelim uklopiti, biti jedna od njih kako bi sto prije sprijateljila.
Ma moje misljenje da ako ce ti neko biti prijatelj ako ne pricas svoj jezik, onda se mani tih prijatelja. Bolje ti je i sama onda da budes.
Supruga i ja smo neki dan isli pjeske i zaustavio nas je neki stariji ciko koji je bio sa psom. Ja sam mislio, naviknut na stvari u Bosni, da ce nas cimati za dolar ili nesto sl., a on je najljubaznije pitao nas kako smo, kako ide setnja.. i uzivamo li. Pozdravio nas i otisao dalje svojim putem.
Ok, razumiem da je ovo manji gradic, ali su ljudi zaista divni, svako ko prodje pored nas, pozdravi nas osmjehom ili kaze Hi.
Ok, znam da ce neko sada reci da je to sve fake, ali jebi ga. Kod nas u Bosni te odmah pitaju sta je ba, sta me gledas. Pa izvadi cakiju i zbode te… Poslije toga su mi drazi ovi fake pozdravi i osmjesi.
Ja te potpuno razumem…
E to i ja hocu da pohvalim. Nakon ponasanja kod nas, ovo je pravo osvjezenje. Ipak kad ti se 10 ljudi nasmjesi i fino te pita kako si, osjecas se pozitivnije i bolje. I ta fama oko fake osmjeha … zasto su fake? Pa niko nije lud da ocekuje da ko god ti se nasmije, odmah je tvoj prijatelj. Mislim da je to cisto pristojnost i uctivost.
[quote=“steficacvek,post:28,topic:450”]
E to i ja hocu da pohvalim. Nakon ponasanja kod nas, ovo je pravo osvjezenje. Ipak kad ti se 10 ljudi nasmjesi i fino te pita kako si, osjecas se pozitivnije i bolje. I ta fama oko fake osmjeha … zasto su fake? Pa niko nije lud da ocekuje da ko god ti se nasmije, odmah je tvoj prijatelj. **Mislim da je to cisto pristojnost i uctivost./**QUOTE]
Bas tako, vecina od njih zeli da bude pristojna i uctiva ali isto tako i oni zele da se blize upoznaju, da budu na neki nacin prihvaceni pa se zato i osmjehuju i pozdravljalju iako nas ne poznaju niti mi njih. Sve je to ipak do sredine u kojoj se zivi i do pojedinaca u njoj. Sudbina.
Ipak sve zavisi i od vas samih. Budite to sto jeste i brzo ce se naci i novi prijatelji koji ce vas prihvatiti sa svim razlicitostima koje nosite u sebi pa tako i po pitanju naseg jezika. Slobodno pricajte svoj jezik kad god za to imate priliku i sa kim god imate priliku pa i sa svojom djecom vani na igralistu jer i svi oni drugi tako rade. Nismo mi krivi mnogim amerima sto znaju samo jedan jezik (i njega nekad polovicno:==D:). Oni su po tom pitanju malo i ljubomorni na one koji znaju vise jezika. A mi im kazemo neka uce i znat ce isto kao i mi Ali oni su prilicno nezaintersovani i lijeni po pitanju toga tako da znaju provesti cijeli zivot medju meksikanicama a ne nauciti par rijeci za osnovnu komunikaciju.
I sto rece nas landlord:
Prvobitno poslao korisnik landlord
Ma moje misljenje da ako ce ti neko biti prijatelj ako ne pricas svoj jezik, onda se mani tih prijatelja. Bolje ti je i sama onda da budes.
Potpisujem.
Da, poznavajuci puno amera od prije jako mi se svida oduvijek njihova otvorenost, relaksiranost u odnosima, komunikativnost i uljudnost. Meni isto uljepsa dan kada me prodavacica na kasi pita kako sam i nasmjesi mi se. Normalno da ona vjerojatno ne razmislja previse o tebe kada te to pita jer ocito je da tijekom dana isto pitanje postavi stotinama ljudi, medutim sama atmosfera koja se stvara je pozitivna i nebitno je koliko je to bilo od srca ili nije. Ocito je da se oni takvom bontonu uce od malena, djeca od malena uce da se postuju odrasli (jako mi je slatko kad me djeca od prijateljice amerikanke zovu Miss…), ili kad pitaju dali mogu ustati sa stola kada su zavrsili s jelom. Sve te stvari i ja sad ucim svoje djete jer vidim da se na taj nacin polira ponasanje od malih nogu.
Naravno ima idiota kao onih koji ce ti dobacivati iz auta ako slucajno ides nekuda pjeske. Evo, nama su promjenili sve cetri kocnice prije mjesec dana i sad uzasno cvile. NAvodno se na Chrysler teze stavljaju i muz je otisao da mu to srede. Kad je ostavio auto da proseta par metara pjeske do stana troje ljudi su mu opsovali nesto, jedan je bacio flasu s vodom i skoro ga pogodio. Nevjerojatna neotesanost i sigurna sam da te od malena sigurno nisu ucili da postuju ikoga pa vjerojatno ni vlastite roditelje. Takvih debila naravno ima, ali na srecu vise ima onih koji sire pozitivnu energiju i cini ti dan ljepsim.
Ocigledno je to stav u nekim manjim provincijama, jer u velikim gradovima ja za ovako nesto nisam cuo…pogotovo ne u Chicago. Jako puno ima ljudi koji idu peske na posao, biciklom pogotovo…a neki busom (naravno deo uvek predjes peske). Cak i kada idem negde dalje gde jedva i da ima pesacke staze…nikada tako nesto nisam doziveo…niti sam cuo od nekoga nesto slicno.
U chicago je cak u modi da ides bajsom na posao…a imas i posebnu traku za iste.
Ja se po obicaju ubacujem sa zakasnjenjem. Lande, covjece, ti si se bas naletio…dalje ne moze, bar u USA. Naspavaj se, a onda na posao- siguran sam da ce vam biti super!
@ Taji, o jezicima:
Imao sam priliku da (pokusam) da pricam s nekim likovima iz Lujzijane. Poslije me neki njihovi sunarodnici malo utjesise rekavsi da ih ni oni ne razumiju previse, a da se u Lujzijani govore dva jezika: Bastard English i Bastard French.
@ Dreamer
Staza za bicikle- prava stvar!
@ Taji, o jezicima:
Imao sam priliku da (pokusam) da pricam s nekim likovima iz Lujzijane. Poslije me neki njihovi sunarodnici malo utjesise rekavsi da ih ni oni ne razumiju previse, a da se u Lujzijani govore dva jezika: Bastard English i Bastard French.
Ma ja sam se potpuno opustila i prestala da brinem kad sam vidjela da bracni par koji zivi skupa 30 godina ne moze uvijek da se sporazumije. Oboje su fakultetski obrazovani, profesori iz Luizijane, ona prica perfektno cisto, svaku rijec mozes i cuti i razumjeti, a on…original Luizijana i ja se njoj pozalim kako ga skoro pa nista ne razumijem a nezgodno mi da mu kazem da ponovi… Ona mi je tad rekla: nemoj nista da ti je neprijatno, ja zivim sa njim 30 godina pa vise putam moram da mu kazem - Frank, molim te ponovi jos jednom sta si rekao
Zato samo opusteno:beer:
Evo da se i ja oglasim nakon par dana..
Kod nas nista novo.. jos uvijek cekamo SSN. Kao sto sam vec bio napisao rekli su nam kad smo prvi dan dosli da dodjemo za 10 dana od dana ulaska. Mi otisli dan ranije i nakon cimanja na salteru sa nesposobnom zenom koja je hodala po cijeloj kancelariji sa mojim pasosem, i trazila mi green card da joj predocim.. napokon je nasla nekog lika koji joj je objasnio da nas moze procesuirati i bez green carda.
Eto sad cekamo da nam dodje to pismo, na njemu pise da ce doci up to 4 weeks. Nakon toga, opet odemo u SSO i sa tim papirom nam daju SSN broj, i opet cekamo dok on ne dodje postom. To valjda traje 10-tak dana. Tako da cemo se nacekati do SSN broja.
Molim da mi neko napise jel potrebno, kad stigne SSN broj, otici i aplicirati za green card ili ona po automatizmu dolazi?
Mi smo aplicirali vec za neke poslove. Supruga ima razgovor u ponedeljak.
Osim toga uzivamo u prirodi, setnjama, i sl.
eto pozdrav od nas.
@landlord
GC ti stize po automatizmu, nije neophodno da preduzimas nikakve dodatne akcije, vec ce ti stici na adresu koji su naveo pri ulasku u drzavu. Nemoj da te nesposobne birokrate pokolebaju 
Lande, brzinski pozdrav prije odlaska na teren: na temi SSN i GC sam tebi, Stefi i ostalima ostavio poruku:
--------------------------------------------------------------------------------
Info sa sajta USCIS-a. Lande, Stefi i ostali koji cekate i ili cete u narednih nekoliko sedmica cekati GC, obratite paznju:
Permanent Resident Card Production Delays
USCIS is announcing that applicants may experience up to an eight week delay in the delivery of their permanent resident card while we are in the process of upgrading our card production equipment. USCIS Field Offices will be issuing temporary evidence of permanent residence in the form of an I-551 stamp to applicants approved for permanent residence at the time of their interview. You will need to take your passport to your appointment. If you do not have a passport, you must bring a passport style photo and government issued photo identification to receive temporary evidence of permanent residence.
If the application is approved subsequent to your interview or by a Service Center or the National Benefit Center, the applicant should bring the above documents to an INFOPASS appointment to be issued temporary evidence of permanent residence in the form of an I-551 stamp.
Last updated:05/29/2009
Hvala Gringo
P.S. Nasao sam addon za firefox, zove se foxClocks. Ako imate poteskoca u racunanju razlike u vremenu izmedju vase lokacije u USA i Balkana.
Poz,
evo mali update nasih novosti koje ce nadam se ohrabriti mnoge koji tek treba da dodju preko bare.
Mi smo ovde nekih 16-17 dana. Aplicirali smo za dosta poslova i mojoj supruzi su se do sada javile dvije kompanije. Kod prve kompanije je imala razgovor u ponedeljak, a kod druge u utorak. Oba razgovora su protekla sjajno i jedni i drugi su bili odusevljeni kako dobro govori jezik i nisu mogli da vjeruju da je prvi put u USA.
Taman kad smo se vracali kuci sa razgovora za drugi posao, zove nas rodjak, jer jos nsimo uzeli mobitele, i kaze zvali su iz te prve kompanije ostavili broj i kao da se ona ujutro javi. Danas smo ih nazvali i rekli su joj da je dobila posao, sa svim beneficijama, odmah na pocetku 2 sedmice godisnjeg, nakon godinu dana dobija 3 sedmice, takodjer cu i ja biti osiguran preko nje.
Super je stvar sto je posao slican poslu koji je raidla u Bosni, super je kompanija, mladi i obrazovani ljudi itd.
Dakle, ovo sam napisao da vas ohrabrim..
poz.
Divno!!! Cestitamo na dobivenom poslu. To je zaista bilo brzo. Nije sve tako crno, moze se naci posao, ovisi sto se zeli raditi, u kojem ste gradu, kako se sloze okolnosti. Vama je do sada islo glatko, nadam se da ce i dalje tako. Lande, stavi neke slikice na facebook ili sad dok si jos ‘‘slobodan’’ napisi neki blog, vjerujem da ce ga sa zanimanjem citati puno forumasa.
Pozdrav!!!
Cestitke lande!!! Bas mi je drago, samo tako naprijed!