Prijavio sam se vec xx puta i nista...

Ljudi ja sam se prijavio prvi put i odmah sam bio te srece da sam izvucen. :1081:
Takodje sam prijavio jos par drugara ali oni nisu bili te srece… Tako da ne treba nikad odustajati, nastavite da se prijavljujete, ne kosta vas nista, a puno mozete dobiti.

Sta da ti kazem… najmanje si 10x sretniji od mene :slight_smile:

Ako mene pitas, pocni loto da igras :slight_smile:

Ajde jedno pitanje, da li bi radije da ste dobili GC ili 7-icu na lotu?

:1072::wtf:

Vračar pređi na Voždovac kod nas samo izvlače na lutriji :grin:

Daj da te ja prijavim, ne znam koliko si čitao forum ja sam dva puta za redom izvučen…:;D:

Totalno ti je luda ova pričica sa amerikankom, ima onaj naš stari film sa rečenicom “oceš amerikanku”…

Mislim nemoj da se ljutiš ali toliko je bila ovde i sve cool, super, ovo ono, videla kakvi smo (kakav si) i opet tako…
Koja pamet i razmišljanje… Pogotovo ovo oko ratova…

Što ne volite TOŽIJA SLIKU hahahaha :woohoo: :grin:

Pozdravljam

Zavisi kolika je 7-ica :slight_smile:
Salim se ja bih GC svakako.

Problem je saamo u tome sto za 1mil$$ mozete da dobijete EB5 vizu tj odmah green card :slight_smile: tako da sve preko 1mil$ bih ipak na lotou (cisto da mi ostane kusur) :))) Ako bi ukinuli EB5 program onda GC nema cenu :slight_smile:

E pa slucajno sam potpuno naleteo na ovaj forum… Sta da ti kazem.. ja prijavio par stotina ljudi i niko nije izvucen, pa ti vidi da li zelis da imas ista sa mnom :slight_smile:

A sto se amerikanke tice… Kupili su joj kucu i zakupili prostor da otvori hotel za kucice, posto je bila luda za istim. Tako da nije mogla da makne, a ja opet u tom momentu zbog 17 uporednih projekata koje sam radio nisam cak mogao ni da odem turisticki tamo i eto… nije nam bilo sudjeno… mada me zove sada da dodjem, ali… promenila se dosta, pocela da pije… a i meni vreme curi, ne mogu da se zezam vise…

imam i ja tužnu americku pricu, nisam htela ranije da pišem :)) moj bivši je prošle godine izvučen na lutriji, i vidimo se mi nakon tog njegovog izvlacenja i on me pita da idem sa njim. objasnim mu ja proceduru, da treba da se venčamo, ok može sve, idemo kao “poslovni partneri” sve u redu, da bi mi posle dve nedelje poslao poruku da se pomirio sa bivšom ribom.. misim ono, klasično me navukao bezveze. čujem sad da je otišao sam, a nju ostavio trudnu ovde. koliko je to za trudnoću tačno ne znam, ali eto, takav gov*ar dobi šansu da živi bolji život, a mi ostadosmo ovde…

uzas al eto valjda se i tebi sreca osmijehne “kolegice”

треба променити назив ове теме у “о како тужних љубави има”…

Milose, nemoj tako, nije bas ceo Vozdovac te srece, evo ja npr. dva puta nista. :slight_smile:

Za GC-7 loto se slazem sa vrhunskim, jedino se ne slazemo u iznosu, pre bih gc pa da je i evropski loto.

Menjamo ime teme definitivno… ja sam imao jednu devojku sa kojom sam se merkao dok sam bio tamo na j-1, al sam zaboravio kako se preziva. Bila je moj jedini prijatelj tamo, van host familije :')))

Da dodam i ja svoju pricu, samo sto je moja vise u fazonu “o tuzne sudbine” …
Prijavila se prvi put prosle godine… svo vreme se potajno nadala dobitku kao i vecina… par dana pre izvlacenja saznala da sam trudna :blink:
U vezi sam sa momkom 2 godine, obozavamo se, ljubav, razumevanje,idealan odnos, sve imamo… osim stalnog posla, mesta za zivot i perspektive u ovoj zemlji… Iz tih razloga smo odlucili da ne zadrzimo bebu (iako smo u svakom drugom smislu bili spremni za nju i zeleli je)… kad je dosao dan D, i kad sam saznala da nismo izvuceni, jako me je to pogodilo… znala sam svo vreme da nam sanse nisu velike, al posle svega loseg sto se mi se izdesavalo, mislila sam da ce to biti taj momenat koji stvari okrece u moju korist… neki drugi put…
sto bi moj dragi rekao ostajemo dobri " i u zlu, i u zlu"… izvinite ako sam malo zamracila, ali mora covek negde dusu da olaksa…

Dodacu samo svojih 12 (slovima: dvanaest), (rimski XII) bezuspesnih pokusaja…

Au, ja ovu temu više ne čitam.
Sve gore od goreg.

@DragEna:
Ja sam uvek za to da se dete rodi. Nikada nece biti idealno za tako nesto, a covek se uvek moze snaci da pruzi ono najneophodnije detetu. Ja ti savetujem ako jos uvek to nisi uradila da jos jednom razmislis. Ali kako god da je odluceno, moras gledati na zivot pozitivno i da se radujes malim stvarima. Lepo je to sto se volite, samo tako nastvite jer u suprontom bi sve bilo jos teze. :skviz:

!](http://www.fastcoexist.com/multisite_files/coexist/imagecache/960/article_feature/1280-Happiness-and-ecological-efficiency-as-alternatives-to-GDP.jpg)

Joj ne daj da ti to bude razlog… Bolje da niste krenuli sa malom bebicom, nek malo poraste… Ja dok sam bila kod nas nekako sam drugacije gledala na stvari oko abortusa. Odkad sam na jutjubetu odgledala film “Scilent Scream” totalno sam od pro choice otisla u pro life stranu. Saznala sam da sam slucajno zatrudnela u velikoj zivotnoj prekretnici, zavrsavam doktorat, dobila posao u svojoj omiljenoj Spaniji u fabrici aviona (sta ces idealnije), u Sevilji. Da budem blize porodici, lakse je putovati iz Spanije bilo gde po Evropi nego iz SAD do tamo… Tog momenta sam isla u Minhen na intervju, prvi krug bio na Americkom MIT-u, drugi 4 h onlajn testiranja, treci krug dva dana takmicenje u Nemackoj, ja i nas 30 obucenih u parna odela svi mladi zeljni posla, neki case study-iji i sta ti ja znam… I dobijem ponudu posla. Septembar, bila bih sedmi mesec trudnoce. Nemam nista drugo, ni muz ni ja. On ovde ne sme da radi, ja ne da nemam nista, nego ne smem ni da putujem na intervju, nemam vremena ni para, radim doktorat po ceo dan… Vreme odmice, stomak raste, vreme je sve krace i krace. Ja spavam po 5 h dnevno a ostalo radim non stop. Na pocetku muka do 13 nedelje, jedno 6 nedelja nisam znala kako se zovem non stop sam bila mamurna. Zatim do 8. meseca sve ok samo sam veca i svako malo me nesto iznutra suta. Osmi mesec branim doktorat. Deveti prepravljam, koji dan pre porodjaja predam sve i zavrsim. Cekamo bebu, i dalje u opciji samo Spanija i Sevilja. 10 dana pre porodjaja dobijem ponudu posla ovde na 5 h od mesta gde smo ziveli. Ali da pocnem da radim nakon 3 nedelje nakon porodjaja. I sad izbor, da li da letim za Evropu sa malom bebom, mladjom od 40 dana (pedijatar nikako ne savetuje) ili da ostanem ovde i da se selim 2 nedelje nakon carskog. Epilog: evo sve se nekako resilo a ja danas kad gledam svoje dete samo se pitam cega sam se ja to plasila…

Bas pomislih na tebe pre neki dan na forumu. Bedak :no:

To je njegovih 12 pokusaja + njegova devojka bar 5-6 sigurno koliko se secam.
Ja sam igrao do sada 8 puta + supruga 8 puta.
Takodje ne znam nikog ko je dobio iz moje okoline niti nekog ko je od mojih poznanika prijavio neke druge ljude, a dosta su ih neki moji poznanici prijavili. To sve dovodi do zakljucka da su sanse sve manje, pa nekad mislim i da je bolje da je ukinu nego da se nastavi ova agonija i nadanje koje nicem ne vodi.

Tako je, mislim da sam devojku 5 puta prijavljivao :belj: Ma igracu je, makar ne otisao ako dobijem u 65-70 god. Kad se zezaju ovi mladi, mogu i ja kao mator :grin:

P.S. Ako bude trajala,naravno.

Ali nikad se ne zna, pogledajte Vrhunskog, čovek je izvučen iz 14-tog puta. I na kraju je stvarno uspeo.
Moja drugarica je izvučena pre 7-8 godina ali nije htela da se uputi sa malom bebom i nije otišla. Tada je živela u Beogradu, imala fin posao, udala se. Stvari su se kasnije iskomplikovale, dobila otkaz, vratile se za Kruševac… Sad žive u okolini Kruševca kod njegovih, obrađuju njive. Kad sam joj rekla da smo izvučeni, rekla mi je da ni u ludilu ne propuštam i da će me lično spakovati na avion.
Meni su ljudi s vremena na vreme pričali o toj lutriji i uvek su imali nekog ko je otišao. Te otišao moj kum, te sestra moje drugarice, te ovaj onaj… Ja sam otkrila forum 2009 i te godine sam se prvi put prijavila i od tad ovaj forum je prvo što pogledam kad odem na net, ali bukvalno, svakog dana.

Ja, iako nisam na ovom forumu, saljem od '99. I supruga i ja. Mozdra smo propustili par godina i prosle sam se vise onako iz navike prijavio. Vec sam bio i zaboravio i slucajno sam se setio tek 12. Maja da proverim sta se desava. Kad ono, imam sta i da vidim.

Ja sam pre godinu dana bio poslom u Americi (prvi i jedini put), u Cikagu i San Francisku i nije mi se cak ni dopalo. Kada sam se vratio pricao sam supruzi da ni ne bih isao tamo da zivim i da bi isao pre nedge u Evropu. Sada sam poslao formulare u Kentaki pa cemo da vidimo sta cemo. :slight_smile:

Nemojte se predavati, nada uvek postoji.