Par osnovnih pitanja

Pozdrav,

Evo tek jucer sam saznao za ovaj sajt i vjerovatno sam u ova dva dana proveo na njemu 10 sati.
Zbilja ima korisnih informacija , svaka pohvala!
Vec me oci peku, no valjda cu uspjet dovrsit ovaj prvi post :slight_smile:

Imam 22.g , i od malih nogu mastam da zivim u USA , ili da ih bar posjetim.
Stekao sam i par kolega preko interneta , uglavnom nasih ljudi koji su otisli dolje za vrijeme rata , pa su me i oni dodatno “stimulirali” da ih posjetim.

Naravno, nije me bilo tesko nagovoriti , pa sam odlucio iduce lijeto (dakle 2010) otici u New York (bliza okolica) starom kolegi mojih roditelja.
On bi mi osigurao smjestaj i sve ostalo.
Isao bih na kojih mjeseca dana, tek toliko da vidim koliko ce me se uopce zivot “preko bare” dopasti.
Jezikom baratam dovoljno dobro, a i za tih mjesec dana koliko cu biti dolje, vjerujem da cu ga jos vise usavrsiti.
Imao sam u planu izvaditi turisticku vizu (mislim da je cca. 100USD) , ali cemo vjerovatno mi iz Hrvatske u ljeto moci putovati i bez viza na maks. 3mj. u USA (visa wiaver program koji bi trebao biti odobren na ljeto jer su se vec pocele uvodit biometrijske putovnice).

No, posto sam naletio na ovaj forum , zainteresirala me je i “green card lottery”".
Koliko sam shvatio , upravo je sad vrijeme (do kraja 11.tog mjeseca) za prijavu za lutriju.
Procitao sam zbilja skoro pa sve topice na forumu ali imam jos par pitanja.

Dakle, ako se sad prijavim, i ako me uspjesno izvucu , trebao bih primiti “1.kovertu” , recimo do kraja 5tog mjeseca iduce godine , i to je dakle sigurno da cu dobiti zelenu kartu?
Zatim, moram popuniti neke formulare koji su bili u toj koverti i poslat ih natrag.
Pa bi mi trebala stici “2 koverta” u 9-10mj. iduce godine.
Zatim me zovu na intervju u ambasadu u Zagrebu , ili treba jos neke “koverte” sacekat?

Kako izgleda taj intervju u ambasadi , da li moram razgovarat na engelskom jeziku ,neke uvjete ispunit?
Koliko treba cca. eura da se rjesi sva papirologija

Recimo da iduce godine u 12mj. uspjesno prode razgovor u ambasadi i dobijem vizu , koliko ja mogu jos ostati u Hrvatskoj, a da mi zelena karta ne propadne?
Da li moram u nekom roku otici u USA?
Takoder, dok dodem u USA , da li ja automatski dobivam americko drzavljanstvo i ostale dokumente , ili trebam tamo ostati 6mjeseci,godinu dana?
Trenutno nisam u braku, no za godinu-dvije cu se vjerovatno zenit, hoce li moja supruga dobiti bez problema papire ukoliko cu ja imati vec americko drzavljanstvo?

I za kraj vi koji ste dobili na lutriji , sto ste prvo napravili dok ste dosli u USA.
Da li ste bili sami , bez obitelji, kolega, posla?
Koji bi po vama bio dovoljan iznos novaca da imate od cega zivjeti (osnovno za zivot) recimo 2-3mjeseca dok ne pronadete posao?

Inace, ja sam krenuo u 4etverogodisnju elektrotehnicku skolu , no u 3razredu sam upao u lose drustvo pa sam se prebacio u elektro-mehanicarsku 3ogodisnju skolu koju sam uspjesno zavrsio.
Nakon toga sam zavrsio dodatni tecaj za ugostiteljstvo (pomocnik) jer mi je trebalo da mogu vodit ugostiteljske objekte koje mi roditelji posjeduju.
Ne mogu reci da mi je lose ovdje gdje jesam , uspio sam za vlastiti novac kupit 20kEURa vrijedan auto , uskoro bih mogao kupit i kucu na kredit, a imam i solidnu placu , no kao sto sam spomenuo ranije, USA me oduvijek privlaci i htio bih probat dolje nesto radit.
Odlicno baratam sa racunalima, radio sam kao serviser 2g. , a i u ugostiteljstvu se snalazim dobro (radim zadnje 3g kao konobar).
U USA bih pokusao pronaci neki posao PC servisera, jer je to jedino sto volim raditi, no naravno ni drugi privremeni poslovi nisu naodmet.

Da li ovo moje skolovanje zadovoljava prijavak na lutriju?
Dakle to je sveukupno 8g. osnovne skole , 3 godine srednje skole (zavrsene), 1godina ugostiteljske skole(zavrsene= , i sad ne znam da li mi se racunaju ove 3 godine dok sam isao u elektrotehnicku skolu?

Eto,to bi bilo to za sada i isprike na poduzem postu!

Hvala unaprijed na svim odgovorima!

:papa:

Obavezan uslov je zavrsena srednja skola (cetvorogodisnja), pa bi bilo dobro da najpre obezbedis odgovarajucu diplomu, kako bi mogao da konkurises. Ima tu i stavka o radnom iskustvu, ali je njena primena malo sumnjiva, a bilo bi glupo da te izvuku, pa posle odbiju zbog neispunjavanja skolskog uslova. Diploma srednje skole na ovim prostorima moze i da se kupi, pa razmisli.
Prijava je besplatna, prvi koverat stigne tokom 5. i 6. meseca naredne godine (ako si izvucen), a druga zavisno od broja pod kojim si izvucen. Mi nasu ocekujemo u 3. mesecu naredne godine, a neki sa manjim brojem su vec dobili vizu (mi smo 19xxx, a oni do 10000 su vec u proceduri intervjua). Za vizu ti treba 775 USD, plus troskovi lekarskog pregleda, pa avio karta - to su troskovi. Koliko ces poneti je relativno, zavisi gde ces da se smestis, da li ces da placas stan ili imas nekog da te primi dok se ne snadjes, ali vecina ovde barata cifrom od oko 10k dolara. Mi cemo, ako sve prodje kako treba, poci sa daleko manje, pa sta nam Bog da…
Kada udjes sa zelenom kartom u USA ti si legal resident, imas pravo da se zaposlis, placas porez i sl., ali nisi drzavljanin, ne mozes da glasas, nemas pravo na socijalnu pomoc. O svemu tome ima dosta postova. Tek posle 5 godina zivota u USA (najmanje 6 meseci + 1 dan boravka svake godine) mozes da apliciras za drzavljanstvo, polazes ispit i sudskom odlukom postajes Amer sa svim pravima.
Ako sam sta pogresio nek me drugi isprave…

Nisi pogresio: sa trogodisnjom skolom ne moze, a iskustvo konobara ne pripada odgovarajucoj grupi poslova. Jedino ako ne izvuce neku “menadzersku” potvrdu… kupvinu diplome ne savetujem, u ambasadama su nasi ljudi koji znaju sta im valja ciniti u takvim situacijama. A i moze da se obije u glavu u USA (moguce posledice oduzimanje GC i drzavljanstva na osnovu laganja na aplikaciji).

Kad već pominješ te iznose novca oko odlaska a planiraš sa manje od 10k otići, zanima me imaš li ti djecu?
Kada sam počeo da predajem ove prijave, bio sam sam. Sada imam suprugu, dvoje male djece, pa me brine da li bih izdržao taj početni period zbog novca. Ne znam ni sam koliki je rizik sa dvoje male djece ići.
To me nekako brine da nekad pomislim da ne vrijedi ulaziti u ovu priču sad kad imam porodicu, malu djecu…

Problem je sto ja nisam siguran da li bih htio dolje ostat zivjet , no posto je sad rok da se prijavim na lutriju , htio sam probat , ali cini se da bez cetverogodisnje skole nista.

U svakom slucaju u ljeto iduce godine idem dolje pa makar i sa turistickom vizom.

Sto se tice skolovanja, ja sam prvo krenuo u cetverogodisnju (elektrotehnicar).
Prva dva razreda sam uspjesno zavrsio, no u trecem su nastali problem , pa sam se automatski prebacio u slabiju skolu (elektro-mehanicar) koja je trogodisnja , i tu sam zavrsio trecu godinu.
A nakon toga sam polagao samo neke ispite za ugostitelja.
Dakle, ja u radnoj knjizici imam upisano zanimanje elektro-mehanicar i ugostitelj.
Ova dva zavrsena razreda elektrotehnicke skole mi naravno nisu upisana, jer je nisam zavrsio.

E sad, ako se vec odlucim za lutriju , da li mogu ja naknadno upisati cetvrtu godinu za zanimanje elektro-mehanicar.
Pitam zato jer je to trogodisnja skola , pa ne znam da li se moze naknadno upisati jos jedna godina , koja teoretski ne postoji.(citaj. trogodisnja skola)
Jedino da zavrsim zadnje dvije godine elektrotehnicke skole (prve dvije su zavrsene) , no to mi je relativno duzi proces..

I ako se sad prijavim na lutriju, bez zavrsenog cetvertog razreda, hoce li mi se on priznati ako ga zavrsim u meduvremenu dok cekam “1 kovertu”.

Jos me zanima ovo oko zenidbe.
Ako sam dobio zelenu kartu i nakon toga se ozenim , da li moja supruga takoder ima pravo na zelenu kartu?
Ili moram prvo cekati da postanem “punokrvni” amerikanac, dakle da dobijem drzavljanstvo nakon pet godina ,pa se zatim zenim?

Hvala.

Bas zbog malog deteta sam vise nego odlucan da odem, da bih njemu pokusao da pruzim bolje sanse nego sto moze da ih ima ovde. Imam klinca od skoro cetiri godine. Ni ja ne znam koliki je rizik i kako cu se snaci, ali kad su mogli nepismeni sa 5 dolara u dzepu, valjda ce se i za mene naci nesto…

Nemoj da se prijavljujes ako nemas diplomu cetvorogodisnje skole, jer u startu nisi “kvalifikovan” za aplikaciju. Na forumu mozes da nadjes iskustvo jednog clana koji se prijavio, bio iyvucen, ali je odbijen za vizu jer u vreme prijave nije imao zavrsenu srednju skolu - dakle vec tada nije ispunjavao uslov (bez obzira sto je kasnije zavrsio).
Za zenidbu je najbolje vreme u toku samog procesa, ako si vec izvucen, da bi i supruga bila ukljucena u proces. Ako se ozenis posle dobijanja zelene karte, procedura za nju moze da potraje i nekoliko godina.

Ma ok kontam ja to. I ja svojoj djeci želim da pružim bolju budućnost. I ne samo djeci nego isebi i suprugi. Spreman sam da istrpim zbog djece mnogo toga vjerovatno kao isvaki roditelj. Ne bih želio u slučaju ako me izvuku da se zaletim tek tako i potegnem porodicu sa dvoje male djece, ako ne mogu opstati. Svakako da svako od nas pripremi neki plan borbe za opstanak, šta i kako u početku, ali nekako postoji strah od male djece. Kad je čovjek sam može kako hoće. Volim čuti tako mišljenja ljudi sa djecom.

Svako ko je sa decom i ima dobar zivot u Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji,Bosni i dr, (nemoj te mi zameriti ako sam nekog izostavila) neka dva puta razmisli pre nego sto krene u Ameriku. Ali opet niko nece znati o cemu pricam dok ne dodje. Ja nisam htela da slusam nikoga ko mi je ukazivao na neke stvari koje su me udaljavale od odlaska u Ameriku.Sada sa ovim iskustvom bi dobro razmislila…da ne kazem da ne bih ni doalzila osim turisticki.Ali ovo je samo moje misljenje, nemojte zameriti.

Kao što je već rečeno, imaš mogućnost učestvovanja u GC lutriji na osnovu radnog iskustva, međutim valjalo bi proveriti sa ambasadom koja su to zanimanja za koje priznaju radno iskustvo i kako ćeš to sve dokazati.

Izvini, koje iskustvo? Poslednje sto si napisala o svojoj situaciji je da je mesto u koje ste se doselili pre mesec i po dana super. Sta se to desilo za mesec dana sto ti mozes da apliciras na generalno iskustvo roditelja u Americi? Mislim na konkretne stvari - na koliko poslova si odbijena nakon apliciranja, nema/ima poslova, nepristupacan daycare… ako vec savetujes ljudima sa malom decom da ne dolaze kazi i zasto.

Da me ne shvatis pogresno - ja to cisto zbog ljudi koji se spremaju da dodju pa ako hoces objasni im malo bolje (nama koji smo ovde je prilicno sve jasno :grin:)

Poz..

pisanje o dolasku i snalazenje u USA je jako nezahvalna stvar. Svako od nas je u drugacijoj situaciji. Sve zavisi koliko znate jezik, sta znate da radite, sta ste spremni da radite, sta ste radili, koliko imate srece…

Ja sam dobio posao nakon 4 mjeseca raznih pokusaja. Dobio posao, sjeo u auto i prevalio 2000 milja. Ostavio suprugu na drugom kraju Amerike. Jebi ga, meni ovde vecina ljudi od nasih do amerikanaca kaze da sam lud. Ja mislim da treba zivjeti tamo gdje imate posao, a ne tamo gdje mislite da bi bilo cool da zivite.

Ko god dolazi ovamo nek ocekuje dosta tezak pocetak i savjet naravno.. ponesite sto vise para mozete, jer ce vam trebati definitivno.

Ne zelim nikoga da plasim niti zelim da zvucim nezadovoljno. Zelim samo da kazem da se morate spremiti na sve i ako zelite da postignete bilo kakav uspjeh da ce vam trebati neko vrijeme za to. Nista nece doci preko noci. Budite hrabri i uporni i isplatit ce se.

Totalno si u pravu - verujem da ti je bilo tesko da doneses takvu odluku, ali moje rezonovanje je da je lakse preseliti se ovde iz mesta u mesto (emotivno) nego sto je to bilo u slucaju samog useljenja. I iskreno - mislim da si doneo pravu odluku. Ides tamo gde su ti vece sanse da imas bolji zivot…

E sad - u pravu si da je nezahvalno komentarisati “snalazenje”. Nismo svi isti. Pozicija “If I were you” se meni uglavnom ne dopada. Ja u principu ohrabrujem ljude da se bore sa nedacama i problemima (i kod mene je ta faza snalazenja trajala dugo, skoro dve godine). Medjutim, kod mene volja za motivacionim govorima prestaje kad cujem “idem nazad”. Smesno mi sad, ali tako sam se javila i prvi put na forum - da dam podrsku za odlazak. U tim situacijama ja nikad nikoga ne ubedjujem nego pozelim srecan put. Sta bih drugo? Tu se ovek oslonim na Darvinove osnovne principe prirodne selekcije :grin: I da, nevezano za ovo - ima trenutno dobrih deal-ova za Lufthansa karte za BG… ja okrenula nebo i zemlju samo da izbegnem JAT u bilo kojoj kombinaciji :grin:

P.S. Srecan i lep provod sledeceg vikenda!!! :bravo:

Zana, sve je super, ok je…ne moras da postavljas dijagnoze…necu se vise javljati na forum jer j.. ga nisam se snasla…ne znam gde si procitala da ja savetujem ljudima da ne dolaze i gde sam pricala generalno o roditeljima u Americi? Lepo sam rekla da je to moje iskustvo i moje misljenje i navela da svako treba da dodje i vidi tj oseti Ameriku. I definitivno je lakse parovima bez dece.

I sto ti mene isproziva sad? Za sta sam ti ja kriva, oprosti?

Naravno da je OK.

Ovo si ti napisala ovde:

Po cemu sad ja postavljam dijagnozu? Pogotovo sto si me zamolila da na to odgovorim (ili se ne secas?)

Evo ovde:

Dalje:

To je moj zakljucak na osnovu vecine tvojih predjasnjih postova i onog na temi gde objavljujes da ides nazad; te na osnovu svih svojih konverzacija sa tobom (ili ih se i njih ne secas?). A i na osnovu ovog citata iznad.

Slazem se - naravno da je lakse parovima bez dece.

Pa dobro… sta da se radi sad.

Ako je to upuceno meni, nemoj molim te da me uvlacis u te seme, kao sto (bi trebalo da) vidis gore - nisam ni komentarisala tvoj post vec Land-ov. Ili mozda ne smem da postujem da ne bih izazivala overreaction? Stvarno svasta.

Ja mislim da si ispravno postupio a ko sta kaze, pa svi imamo razlicita misljenja.

Sa srecom!

Hvala svima na odgovorima.
Što se mene tiče, ja nemam niti stambeno pitanje (podstanar), niti auto, niti posao… tako da mi se smučio ovaj život i ide mi se negdje i okreće nova stranica života.
Ali nisam za onu narodnu “ajmo samo nek se ide” sa dvoje male djece.

Ja nemam stan, pre mesec dana sam se vratio kod roditelja da bih malo ustedeo, ako uspem, nemam kola, zena radi za bednu platu, a ni moja nije neka, nema perspektive da ce se bilo sta promeniti radikalno na bolje. Mislim da radim zaista bilo sta u pocetku, dok se ne snadjem i steknem makar kakvo radno iskustvo i upoznam ljude. Za sada nemam prakticno nikakvu shemu za prve dane u USA (naravno, ako pozelenimo), o tome cu kad dobijemo vizu. Moja vera da ce tamo ipak biti bolje nego ovde je veoma velika jer je ovde dovoljno lose da ne zelim da se zadovoljim prezivljavanjem. Nekako verujem da je prezivljavanje u USA i dalje na visem nvou nego prezivljavanje ovde. Sto rece Zana, tesko je otisnuti se preko bare, a posle - Ubi bene, ibi patrija (gde je dobro, tu je otadzbina). Samo treba misliti pozitivno, biti odlucan i stisnuti … (ko sta ima), pa stvarati svoju srecu.

Mora da sam odlepila kad pisem post u 4 am :grin:

Lenhi i Dreadnot - samo napred ali pazljivo i imajte u vidu da su neke drzave vise “child” i “imigrant” friendly nego druge (misleci na osiguranje dece i daycare za sveze imigrante). Neke daju pomoc (za decu, ne odrasle) odmah, neke za 6 meseci a neke tek nakon 5 godina.

U svakom slucaju, ne zaboravite da svi clanovi porodice moraju da udju u roku od sest meseci ali nosilac vize (DV-1) moze da udje i ranije. Tu mogucnost su bar ovde u LA mnogi iskoristili. Jedan primer je poznanik iz Beograda ciji sin u vreme dobitka vize nije imao ni godinu dana. On je dosao ovde odmah nakon izdavanja vize, bio kod prijateljice oko 5 meseci (living room sofa varijanta), polozio za dozvolu za kamione, poceo da vozi i zaradjuje - i onda rentao stan i doveo zenu i dete. Razdvajanje je tesko ali nekad je to i najbolja kombinacija. Dobro planiranje je najvaznije.

Nema uspesne formule kako da se sve uradi - sve je rizik i gomila stvari moze da se zavrsi naopako. Vec sam napisala da je meni uzelo skoro dve godine da se sve stabilizuje a do tada gomila problema (neke od njih sam sama uzrokovala i neki visa sila). Iskustvo mi govori da u vecini slucajeva treba oko godinu dana da sve legne na svoje mesto.

Zana, naravno da se secam svake konverazacije sa tobom…samo mi nije jasno zasto ne mogu da iznesem moje misljenje bez neke burne reakcije. Bez rasclanjivanja svake moje recenice i ostalog. Nisam te prozivala uopste samo sam iskomentarisala tvoj post upucen meni.
Jos jednom, svako treba da dodje i pokusa. Svacija sreca je drugacija, svaciji start je drugaciji, svacija mogucnost za prilagodjavanje je drugacija i zavisi ko sta hoce od zivota. Mi smo tako odlucili za sada a kasnije cemo videti kako se stavri budu odvijale.