DV 2016 gde ste i šta radite?!

Generacijo DV2016 gde ste? :naughty:

Vidim da polako jedan po jedan ljudi kreću da se javjaju sa pričama o svom “novom” životu, i to na vrlo različitim temama. Svako nekako piše gde mu se čini da je to najzgodnije, pa to postaje teško pratiti. Tako mi se danas desilo da neka sjajna stara iskustva nadjem na temi Jet lag :blink:
Sve to zbog toga što nemamo temu da nas okupi :==D:

Da ne bismo došli u sličnu situaciju eto ja rešila da probam da nas ponovo okupim i olakšam nam da pratimo sve na jednom mestu.
Tema intetvjua 2016 još za koje iskustvo i polako nam odlazi u zaborav. Šmrc…

Ova tema dakle ima za cilj da u njoj pišete svoje iskustvo preseljenja od poletanja pa na dalje! Gde ste, šta radite, kakva su vam zapažanja, kako se osećate… pa na kraju i da malo proćaskamo “generacijski” kada to poželimo.
Svakako vas ohrabrujem i da za specifična iskustva (a kako u ovu temu opet nebi strpali sve živo) nastavite da dajete korisne informacije i na temama poput:
- Banke, kreditne kartice, računi u Americi
- Pronalaženje prvog posla u Americi
- Vozačka dozvola - Driver’s License
- Social Security Number & Green Card
- Utisci o stanovnicima SAD
i sl. Kao i na posebnim temama za gradove u SAD.

Oni koji još nisu otišli (kao npr. jaaaaaa) slobodno neka pišu ovde svoje planove i nedoumice ukoliko to žele.

Sezona otvorena, pa da počnemo! :beer::book: :grin:

Tikice, super ideja da nas okupis na posebnoj temi. Dok sam pratila forum pripremajuci se za razgovor u ambasadi, uvek sam se pitala zasto ne postoji jedna ovakva tema u stilu “sta je bilo posle”. Ja sam nase iskustvo opisivala na raznim temama ali evo ovde ponovo da kazem kako je sve teklo.
Muz i ja smo se prijavili prvi put na lutriju (vise iz zezanja, misleci da nemamo sanse), umalo zaboravili da smo igrali i posle agonije sa “session time out” porukom shvatili smo da je muz izvucen. Nakon sest godina veze smo se vencali, i to samo mesec dana pred intervju koji je protekao bez ikakvih problema, toliko brzo i lako da smo mislili da je u pitanju samo uvertira i da nam ispitivanje tek predstoji.
Intervju je bio 15. oktobra a u Cikago smo sleteli 15. marta, sa 2.200 pozajmljenih dolara. Prvih osam dana smo sticajem okolnosti bili u Indijani gde smo dozivljavali svakakve kulturoloske, klimatske i druge sokove. U grad Cikago smo presli 24. marta, kod poznanika, ali napominjem da placamo kiriju. Muz je poceo da radi vec cetvrtog dana, on je zavarivac i zaposlio se u jednoj radionici (za posao je konkurisao jos iz Beograda preko sajta Craigslist). Ja sam pocela da radim nakon 18 dana u nekoj kancelariji za racunovodstvo, sto je nebo i zemlja sa mojom novinarskom profesijom, ali od neceg se mora poceti.
Grad je prelep, ljudi su ljubazni, prevoz odlicno funkcionise. Sve nam se dopada osim klime. Dragi ljudi nam naravno nedostaju ali svakodnevno se cujemo preko Vajbera i Skajpa, tako da zasad nema mesta nostalgiji. Neverovatan je osecaj kada znate da su u vasoj zemlji bili izbori a da ste vi potpuno zaobisli citav taj cirkus, ili kada znate da cete pozajmljen novac vrlo brzo vratiti a onda ici dalje, stepenik po stepenik. Ko hoce da radi ovde zaista ne moze da ne uspe, tako da nema mesta za brigu.
Dve velike predrasude u vezi sa SAD su da ovde ljudi nemaju drustveni zivot (barovi i restorani su non stop puni, posebno vikendom, gomila mladih, jako pozitivna atmosfera) i da je hrana nezdrava (naravno da ima gomila brze hrane, ali sve je na vama a izbor je neuporedivo veci nego u Srbiji, namirnice iz svih delova sveta ako volite da kuvate, kao i gotova hrana ako ne volite).

Dok se tema jos nije razvila, da se ja, padobranac, koji ne pripada ni jednoj generaciji, jos uvek (he, he, he), slozim da je ovo odlicna ideja da se na jednom mestu okupe ljudi koji su preko i koji bi mogli i konkretnije da pomognu “dosljacima”. Da se napravi lista ko je u kom gradu pa da se na odgovarajucoj temi, nekim savetom, cakom, specificnom za konkretni grad, olaksaju prvi koraci. Skroz logican potez nekoga koga tek ocekuje odlazak u novi zivot. Na kraju krajeva, svima ce dobro doci.

Svi pricaju kako ne dolazi u obzir dolazak ako nemas bar 10000$ ali kako ljudi koji imaju decu i racune i svasta nesto da ustede taj novac,pa cak i neko ko ima neki posao i sam je, opet pare idu a ti ne znas unapred da stedis jer dobitak je “srecan”.(ne verujem u slucajnosti pa zato) Imate na YOUTUBE kanal Dragan Rakonjac koji vodi emisiju ‘Americki zivot’ ,sva iskustva su jako drugacija,neka teza,neka kraca,zavisi od toga sta covek zeli i jel ima neki plan,takodje jacina njegove zelje za uspehom. Ne shvatam ljudi koji kazu "ako nemas xx para nemoj da dolazis’,pa ta sansa se desava jednom u zivotu i sta ces,kao da je propustis?, kao sto moja drugarica kaze,ako se desi dobitak, osoba koja to zeli ce nakupiti pare kako bilo da ode,makar kopao/la kanale. Cestitam svima inace i hvala na ovoj temi i podeljenim iskustvima i savetima :slight_smile:

Ja sam stigao 8.marta a ocekujem suprugu i dete 7.juna.
Odmah po sletanju me je docekao domacin kod kog bi trebao da pocnem da radim kad zavrsim CDL dozvolu za kamion. ODMAH sutradan po sletanju sam podneo zahtev za soc broj koji je stigao za 8 dana, a polozio sam vozacki 4 dana posle dobijanja soc broja. U medjuvremenu tih prvih 10 dana sam proveo na putu i stvarno uzivao u krajolicima od bednog Michigena do INdijane, pa juga dole Tennessee pa Istocno obe Virdzinije i gore Upstate NY, svega i svacega sam se nagledao i svasta naucio.
Usledilo je razocarenje posle polozenog vozackog za auto jer sam morao da cekam 2 nedelje da stigne na kucnu adresu a bez nje nisam mogao da dobijem dozvolu za upis CDl school.
Posle 3 nedelje provedene na prelepom LAKEVIEW, preselio sam se u Lyons jer je blizu CDL skola. LYONS, la grange i taj kraj je loznat jer ima jako puno nasih ljudi i najvise kamiondzija. Kraj je prilicno depresivan i iskreno jedva cekam da zavrsim tu skolu za kamion pa da se vratim dole na Lakeview.
Klima mi se ne svidja, vrlo je ekstremna, u jednom danu sneg, kisa, leto, zima…sa 28 padne na 2 stepena za 24 sata al ok sta sad.
Centar Chicaga je prelep, nisam jos uvek bio nocu dok bljesti sve a verujem da je fantazija.
U banci, prodavnicama i na truckstopovima su svi extremno ljubazni pa mi je trebalo vremena da se naviknem na to.
Sto se novca tice..i ja sam dosao sa malo para, 3k $ a 1900 sam potrosio samo na skolu tako da mi nije bilo drugara kod kog sam 3 nedelje bio nema sanse da bi izdezao sa toliko para, a uskoro treba i da se preselim dole na lakeview gde za ulazak u stan treba bar oko 3k dolara plus oko 1000 za naj osnovniji namestaj a sve te pare sam morao da pozajmim.
Hrana jeste manje vise nikakva ali svako moze da izabere sta mu se jede sta ne…ukusi su razliciti..

Cesto sam padao u depresiju i pitao se da li sve ovo vredi ovolikog truda i cimanja, plus sto mi jako cerka nedostaje ali onda se setim svega iz Srbije i nekako se vratim na kolosek kojim sam krenuo a to je da u roku pokusam da dobijem tu dozvolu za kamion i pristojno pocnem da zaradjujem.

Moj savet ljudima koji se neckaju dal da dodju ili ne…stavite na papir sve lepo sto imate u Srbiji ono sto vam se ne svidja, koja je perspektiva, ima li normalne budicnosti za decu, za normalno odrastanje?

@markoss Hvala na iskrenom posti i samo napred punim gasom. Imas podrsku i potvrdu od mene da radis pravu stvar za svoju porodicu. Jos malo i bicete svi zajedno pa ce ti biti lakse sa njima. Ja imam jednog klinju i mogu da pretpostavim koliko ti je tesko bez porodice. Zelim ti da sto pre ostvaris planove i da pocnete svi zajedno da zivite bolji zivot.

Bravo na hrabrosti. I neka ti sve ide po planu. Znam kako je kad si odvojen od porodice ali doci ce I taj dan uskoro da ste svi zajedno. Neka ti je sa srecom I neka vas bog cuva. Srecno u novom zivotu.

hvala svima na podrsci..ja cu nastaviti da pisem ovde svoja iskustva i kad za mesec dana dodju zena i dete bicu aktivan koliko god mogu.
bicu maksimalno realan sto se mog licnog iskustva tice oko svega ovde sta se dogadja …

Evo da napisem i svoje iskustvo od dolaska u USA. Mozda da krenem i malo prije , posto je ovdje neko naglasio koliko je bitno da covjek na pocetku ima novac. Mi smo ponijeli oko 11k dolara i mogu vam reci da je bilo sto nas narod kaze TAMAN ( ostalo je mozda 2k i jos 2k blokirano na secured kartici oko 6 mjeseci) . Svima savjetujem da ponesu sto vise novca , pogotovo ovdje na pocetku to je veoma bitno.
Naravno mi smo bili primorani odmah da kupimo auto ( gledali smo nesto sigurno posto svaki dan prelazimo oko 80 km) posto je nemooguce kretati se u Lexingtonu bez auta. Tu nam je na poetku otislo trecinu love za down payment za kola . Odlucili smo se za nova kola koja imaju garanciju do 60k milja posto smo svakodnevno na tockovima. Dobili smo dobru kamatu od 3,8% posto nam je prijatelj bio garant za automobil . Toliko sto se tice love i troskova

Mi smo imali velike srece da imamo ovdje covjeka prijatelja koji nam je pomogao na pocetku u svemu i sve je garantovao za nas. To je amerikanac koji je zivio u Banja Luci 10 godina i mi smo se intezivno druzili u BL i trudili se da mu u svemu pomognemo . Kada smo izvuceni taj prijatelj nam je ponudio svaku mogucu pomoc. To nam je dosta pomoglo oko svega sto se tice garancije oko placanja , posto covjek ima stvarno dobar credit score 820 sto je stvarno impresivno.

Ovdje mi vrijeme dosta sporije prolazi , posto smo tako reci sve zavrsili za dva mjeseca i nasli poslove, kupili namjestaj,auto i postigli da su nam mjesecni troskovi manji od onoga sto zaradimo :). Sada je vrijeme da cekamo taj kreditni score koji ce se brzo pojaviti , posto smo zakljucili da je on jedan od najbitnijih faktora sto se tice finansija ( zaduzivanja, odabravanja kredita i visina kamata) . Sada nam se poslije 2 mjeseca pojavio kreditni score na Credit Karma ali je dosta nizak oko 660 pa jos cekamo da prodje taj neki period od 6 mjeseci da krenemo da apliciramo za kreditne kartice i da kupimo jos jedno auto.

Nama je najgori bio let koji je trajao preko 40 sati i imali smo dva alterativna sletanja a sve ostalo nas je dobro posluzilo. Inace smo veoma organizovani i spremni smo da rizikujemo i u 40 godinama :). Cijeli zivot pokusavamo da ne upadnemo u tu neku letargiju i monotonost zivota i da izlazimo iz zone komfora .

Svima bi rekao da nema straha i da dolazite u zemlju u kojoj je sve organizovano i u kojioj postoji sistem koji brine o svemu. Bitno je samo da pohvatate sve te cake i trikove kako sve funkcionise i to je to.

Ovdje se ide naprijed , malo pomalo ali se ide , mi smo u Bosni stagnirali 10 godina od kada zivimo zajedno, borili se ali stajali na jednom mjestu ( ili po onoj nasoj jedan korak naprijed a dva unazad)

Svima zelim srecu koji idu prema USA i svima koji ocekuju izvlacenje sledece sedmice.

kdragan drago mi je da cujem pozitivno iskustvo i tecaj vaseg zivota na bolje!:slight_smile: Hvala na ovom reply,znaci svima puno :slight_smile:

Druze svaka ti cast na postu i na hrabrosti . Samo naprijed , imam jednog prijatelja koji je kamiondzija u Detroitu ima svoja dva kamiona i njegova kcerka sada doktorira . To me posjetilo malo na tebe i tvoj post. Njemu je isto bilo tesko na pocetku ali je uspio , moze se reci da sada stavi 150k godisnje u dzep. Ali mozes zamisliti sta je ucinio za nju , obezbijedio joj je bolji zivot i da sa 27 godina bude svoj covjek. Moze samo da se ponosi sa njom ali bogami i ona je veoma ponosna na njega. Vrijedi to truda i zrtvovanja na pocetku.

Druze samo naprijed , samo guraj , sto kaze se u Bosni svako ima svoju nafaku.

Kdragan77, vrlo ohrabrujuca prica i saveti. Hvala vam!!! Nadam se da cete nam pisati i dalje, vas razvojni put i zivot u Kentucky-ju na temi koju ste vi otvorili (ako se ne varam) posto mene zanima ta zemlja (ako nas izvuku). Hvala vam i srecno!

Odlican predlog za temu, da i ja ovako javno, u sitne sate pohvalim :slight_smile:

Sjajna tema! Evo mi jos cucimo u Beogradu, planiramo put za septembar, a do tad zivimo tooootalno opusteno, “kaodasenistanijedogodilo” fazon, iako je Amerika realno iza coska - nismo normalni!!! Ali zato veceras pratim izvlacenje kao manijak, ne mogu da docekam da svi nasi prijatelji provere svoj status, kao i ljudi sa foruma…imam vecu tremu nego prosle godine, jer nisam ni znala kad je izvlacenje, a tek za ovaj forum. Ovih godinu dana je bas proletelo, i to sve u znaku odlaska, korak po korak dodjosmo do trenutka kada je sve gotovo, samo da se krene…trebalo bi konacno da uzmemo karte, ali to sve nekako odlazemo, imam utisak da smo se “uprpeli”, sto pretpostavljam da i nije toliko lose!:smrc: Pozdrav generacijoooo!!!:grin:

Markoss…citajuci tvoj post, kao da vidim svoj slucaj pre nesto vise od 2 godine.

Naime, meni je ovo druga emigracija. Prva mi je bila Kanada u Avgustu 2013.
Slao sam mailove za posao u Kanadi, javila se jedna firma u Alberti, dogovorili skype intervju, sredili papire, potpisao ugovor na 2.god, bum, tres, eto mene 1. Avgusta u Kanadi.
Mislim se prvog dana..boze dragi di sam ja to dosao..kolko daleko od kuce, zene, djece, svega. Kazem sebi, saberi se, to si i trazio! Odmah sam se uvatio knjige za polaganje vozackog ispita jer sam dosao kao vozac.
Polozio class7, pa class5, pa air brakes teoriju i praksu i na kraju class1.
Uspjelo mi je to u svega 24 dana a za to vreme sam boravio u hotelu koji je firma platila a kojeg cu ja otplatit kasnije kroz placu.
Nakon niti mjesec dana sam poceo da vozim Peterbilda sa 2 prikolice za rasuti teret..iliti super b…kako oni to zovu.

Nakon 3 mjeseca u Decembru su mi dosli zena i sin. Zena je na osnovu pilot programa (za vozace) dobila otvorenu radnu dozvolu i mogla je da radi bilo gdje a sin koji je tada imao 20 god. nije trebao dobit ali mu je imigracijska sluzbenica na ulazzu u Kanadu isto odobrila otvorenu radnu dozvolu.

Njegov izraz lica kad smo se tad vidjeli na aerodromu vrijedilo je svih tih mjeseci cekanja, suze, radost zbog dozvole i naseg ponovnog susreta, je nesto sto covjeku ostane urezano u pamcenje dovjeka.

Uglavnom, sin je poceo radit u jednoj maloj grdjevinskoj firmi, zena je radila u hotelu kao housekeeper i u 2014 proglasena radnicom godine u hotelu, 4 priznanja, nagrade, sva cuda sve u jednoj godini koje nije dozivjela u svoje 22 godine radnog iskustva ovdje.

Sve je to bilo kao u snu ali vrijeme ide, prolazi a tebi nije dovoljno 2 godine koliko ti vrijedi radna dozvola da napravis papire za PR (permanent residence). Malo poslodavac (kasno poslao papire), pa novi zakon o stranim radnicima koji max. otezava situaciju za dobivanje statusa permanent, znaju oni koji se ineresuju sada za odlazak u Kanadu. I tako mi se proslog Jula vratismo nazad, morali, nisam htio ostati na crno jer sam htio opet ispocetka aplicirat za poslove i imao sam namjeru se vratit u Kanadu.

Srecom, zena mi je izvucena na lutriji, (nema vise straha da ce nam istec radna dozvola :naughty: ) GC je u pasosu i u Junu krecemo za Chicago.
Ja ponovo za vozaca(imam posao vec osiguran) i zena ima posao u hotelu.

Za pocetak zivet cemo kod mog drugara, mlad momak, koji je bio vozac u Kanadi u mojoj firmi (dosao posle mene i ja mu bio mentor) ali se on odlucio otic u Us sa zenom i cerkicom i dobro mu je.

Malo sam smorio sa ovim postom, ali htio sam da kazem da samo trebate cvrsto stajati iza svojih ciljeva i ni milimetra odstupit. Kanada a pogotovo Us ce vam to znati vratit jer se u tim zemljama rad i trud isplati, sigurno.

Ja imam 48, zena 49 god. i svi nam i tada i sad govore…kako ste hrabri u svojo odluci!!!

Ja im uporno pokusavam govorit da je hrabrost ostati ovdje na ovim prostorima beznadja, ali badava. Ja nisam takav i ja odoh ponovo u emigraciju jer sam probao, iskusio i vidio i jedva cekam.

Jos jednom izvinjavam se na poduzem postu.

Zivot pise romane. Svaka cast na upornosti i tolikom zalaganju i radu. Zelim Vam svu srecu . Stvarno sam se najezio citajuci vas post, ali sve je dobro zavrsilo. Lijep pozdrav i vjetar u ledja

gromacha svaka cast..vama je definitivno sudjen americki kontinent i definitivno mozemo da kazemo da sreca prati hrabre…
Bicemo u kontaktu, pa kad dodjete da se i vidimo kad legne sve na svoje

@ Markoss

Apsolutno…svakako cemo biti u kontaktu kad dodjemo u Chicago.

Neznam dali mi je sjeverno Americki kontinent sudjen ali znam da sam kao klinac od 14-15 god. da cu jednog dana voziti one velike kamione u Americi :grin:
Eto nakon 30 god. mogu reci da mi se je san ostvario.

Samo budi pozitivan, strpljiv i sve ce doci na svoje :;D:

Probacu da budem konciznija ali da ipak napisem sve :grin:

Mi smo dosli sredinom marta u LA i ono sto mogu odmah da kazem da je vreme super :slight_smile: Izabrali smo let sa jednim presedanjem u Evropi i onda u cugu 11,5h do LA. Iskreno vreme u letu je proletelo ali bas bas. Da bi lakse objasnili sve sto je bitno podelicu na vise grupa ovu info.

SSN, GC i Banka: Mi smo imali zezanciju sa SSNom jer su nas u 2 razlicita office/a stalno vracali sa informacijom da moramo sacekati 3 nedelje od ulaska u zemlju. Na kraju smo sacekali 3 nedelje, otisli u ssa podneli zahtev i u roku od 7 dana dobili SSN brojeve na kucnu adresu. Banka nije bila problem, odmah smo 2gog dana otvorili racune i resili se kesha koji smo nosili sa sobom (debit card). Ono sto nismo ocekivali a sto nam je bilo super, kad smo otisli posle 25 dana u banku da uzmemo bank statement za stan (vise objasnjenja dole u delu stan), Bank officer nam je ponudio kreditne kartice. Apsolutno nismo imali nikakav izdatak, bank officer nam je rekao da smo ok, da nismo potrosili depozit koji smo stavili u banku i da na osnovu toga ne mora da nam daje secured card. U roku od nedelju dana su i one stigle na adresu. Banka je BoA tako da od srca preporucujemo BoA. GC je stigao posle tacno 4 nedelje (tacno 30tog dana) na kucnu adresu.

Stan: prvo smo rentali preko Airbnba i mogu reci da smo uboli premiju. Stan je bio lepom kraju, blizu javnog/gradskog prevoza a opet ne na glavnim bulevarima. Kad smo trazili taj prvi stan iz Srbije, izabrali smo shared apt sto je znacilo da imamo svoju sobu a zajednicku kuhinju i dnevni boravak. Iskreno gazdarica nije ni bila u stanu, pa je na kraju ispalo da imamo ceo stan za sebe :slight_smile: E sad, trazenje stana posle toga je postao izazov jer ovde mahom rentaju stan ako imate dobar credit history, i stanovi se razgrabe bas brzo - tipa kad smo fizicki gledali jedan stan 1b1b, u roku od pola sata je vec nestao sa sajta. Ako nemata credit history traze vam da imate puno para na racunu (bank statement = sto realno nemamo svi niti mozemo imati kad pogledamo odakle dolazimo), ponudu poslodavca i ciste papire. Mi smo tako “izgubili” 3 stana dok smo skupljali papire. Na kraju nas je sreca pogledala i sad smo iznajmili prelepu garsonjericu u novoj zgradi jako blizu starog kraja :slight_smile:

Posao: Preporuka ako trazite poslove, ovde postoje temp agencije - ovo nam niko nije rekao u srb, vec nam je to rekla gazdarica stana a smatram da je jako korisno za podeliti. To su u sustini agencije koje rade part time ili full time employment za neke firme, a vas imaju u bazi. Sustina je da cete raditi tonu testova samo da utvrde vase kompetence, da ce vam proveriti prethodno iskustvo, ali da ce ipak na kraju traziti poslice za vas sto je dobro. Vase je da se javljate jednom nedeljno i da vidite sta imaju za vas. Najbolje za to kako ih pronaci - na Yelp aplikaciji ukucate temp agency i on vam izbaci te koje su blizu vas. Mi smo i mimo toga trazili poslove, i bas u momentu kad smo trebali da apliciramo za stan i kada nam je trebala potvrda poslodavca - ja sam dobila posao. :grin: Za posao sam aplicirala posle 2 nedelje boravka ovde (jos nisam imala ni ssn), i cela procedura od inicijalne prijave do zaposlenja je trajala 3 nedelje. Posao je ok, nije u nivou onoga sto sam radila ranije ali je zato mnogo bolje placen nego taj u SRB :slight_smile: I ono sto je ovde retkost, imam dental, vision, i medical ukljucen u ponudu. i to samo nakon mesec i nesto dana.
Mozda je ovo samo sreca, ali ja volim da verujem da se upornost isplati, tako da budite uporni i verujte u sebe. :grin:

Transport: pa kako da vam kazem, ovde su kola neophodna, a mi jos nemamo ista. Trenutno suprug i ja zavrsavamo sve oko voznje, pa se nadam da ce i to brzo da se resi. Testovi su oko 30 dolara, i spremite se da izgubite 3 sata vaseg zivota cekajuci u redu, mada nije strasno :slight_smile:

i za kraj : najiskrenije ako gledate gde cete i sta cete i pravite planove iz srbije/bosne/hrvatske a nemate nikog u USA, u 90% slucajeva planove/ocekivanja mozete baciti u vodu. Mi smo imali insajderske informacije od ljudi koji su ovde, ili ranije dobili GC i cak smo napravili i pravi biznis kejs :grin: sta i kako cemo, i dosli smo ovde i shvatili da smo mnogo omasili sve.
Troskovi ce biti bar 30% veci, ali ce sve biti bar 30% lepse.

Iskreno s jedne strane ne preporucujem LA kao prvi grad za dolazak ovde. Trebace vam puno para za poneti iz srb. Rente su visoke (1400+), za hranu vam treba dosta (bar 500-600 ako vas je dvoje). Bilo kakav obrok van kuce ce vas kostati bar 15-20 dolara za dve osobe. S druge strane, veliki grad gde ima mnogo toga za videti, tako da dok cekate papire i trazite poslove, mozete puno uzivati kao turisti. Puno oglasa za posao, i prijatni no stress ljudi ce vas docekati ovde. Ako i to nije dovoljno, pa samo izadjete napolje, pogledate palme i sunce, shvatite da ste 10000km daleko od kuce, i nekako sve bude ok. :;D:

Ako nekome treba dodatna informacija za LA, pisite, rado cemo vam objasniti sve.

Pozdrav!!

Evo jednim postom moram svima vama zajedno da se zahvalim na lepim, iskrenim i detaljnim postovima. Molim, samo nastavite…